Marko Jareb
U trajno postojan’ svemir,
Ulazi dobri patriot,
Ljubavni mu stvara nemir,
Pravi starinski galiot.
.
Kako sve evoluira,
I poprima općenit’ trend,
Sve ga pomalo nervira,
I pretvara u novi brend?
On je naperio uho,
Ona nosi na kemijsko,
Njegovo antikno ruho,
U vrijeme pasje zimsko.
Kad’ procvjeta njena trešnja,
Tada joj cijela krošnja,
Biva njegov najbolji gost.
I kad’ je najveća šutnja,
Javi se poneka smutnja,
Patriotski osjeća post.