tekst: Alida Bremer
Da sam ja netko
– dala bih do znanja onom Čoviću da je moralna ljudska nula, jer gazi samoljubivim i srebroljubivim nogama po žrtvama genocida, progona i “etničkog čišćenja”;
– objasnila bih ljudima da će ih fenomen “Čović” sputavati u svakom napretku dok god ne prekinu s reproduciranjem pogrešne matrice identiteta. Kasta vladajućih generira se naime iz nacionalističke laži da su samo oni – insignije su im hrvatski grb s prvim bijelim poljem, pozdrav ZDS, malo Thompsona, malo Međugorja, puno revizije prošlosti (ustaše domoljubni heroji, partizani krvoločni izdajnici), malo biznisa zvanog IMT (ima l’ mene tute?), puno jednopartijskog sistema zvanog “HDZ forever” – dakle da su samo oni pravovjerni Hrvati, te da je svatko tko kritizira čovićevštinu i hrvatovanje unutrašnji neprijatelj. Pa čak i sad, kad se slizao s Dodikom, Čović je znači “naš”, jer je “pravi Hrvat”?
– oduzela bih Čoviću taj počasni doktorat, koji nije smio ni dobiti
– rekla bih Crkvi da se izvoli suzdržat od komentiranja medicine, dovoljno stoljeća su vjernici ljubeći relikvije i moleći se u prepunim crkvama širili zaraze i umirali
– poslala bih jednu delegaciju u Finsku da se raspita kako reformirati školstvo
– i drugu delegaciju u Njemačku da se raspita kako se uređuju zemljišne knjige, vlasnički listovi itd.
– i treću delegaciju u Švedsku ili Dansku da se raspita što se radi da bi se u politici i javnoj upravi načelo općeg dobra stavilo iznad korupcijskog ludila
da sam ja netko