Ivan Dobra Žirjanin
Ufati se moreš
ka’ potonu brodi,
ka’ dunboko oreš
a zemlja ne rodi.
.
Ufati se moreš
ka’ si usri’ gore
ol’ na putu kin greš,
a nika’ do zore.
Tribaš se ufati
u neveri bisnoj;
ka’ ne moreš stati
u ‘voj vali tisnoj!
Ja se ufan stoga
u Nju i u Boga!