Nada Vučičić
Ako te Godino prošla smjestim u pjesmu
Otvorit ću nezatrpane kratere
Ne povučene poplave
Neizraslo posađeno cvijeće
I od tuge izbrisat ću morska šaputanja
Svijetla svitanja
Plave sutone sanjanih snova
Jer što je čovjek bez snova
Kamen hladan u mračnoj špilji
Žestica što spali grlo
Pa ptice više nemaju svratište
Putovanje koje ne postoji…
Ako te Godino prohujala ispričam
Zaustavit ću vjetar koji priželjkujem
A čekam pahuljaste oblake da me nađu
Njih pjesma čeka
Da ih obrubi riječima ružičastog sna
Što klizi niz zelenu livadu u susret makovima…
Smjestila sam te u sliku
Tu si a nisi
Podsjetnik i Nada
…
slika: Nada Vučičić
