Sven Adam Ewin
Hladni vjetrovi pušu;
Ogrćemo se dekom;
Htjeli bi zgrijat dušu,
A tako smo daleko.
.
Zalud palimo vatre
Da zgriju naše dane;
Što plane to se zatre
I prije nego plane.
I drhtimo ko šibe
Kraj pregrijane peći;
I zijevamo ko ribe,
A nemamo što reći.
Nas dvoje, blizu kraja,
Samo još studen spaja.