Sven Adam Ewin
Jutros je u me ušetala
Jedna crvena ptica mala;
Sve dok mi sjena ne okraća,
Ja pjevam pjesmu crvendaća.
Danju iz vrta i iz šume
Crveni rujan uđe u me;
On mi u suton grlo baca
Na simfoniju zrikavaca.
Noću pak u me nešto uđe,
Mnogo veće i mnogo luđe;
Pa mi iz grla dok sve spava
Zaori strašna rika lava.
Sve konvertiram u monetu
Od čistog zlata: u sonetu