Anđelka Korčulanić
Još teške cipele na nogama nosim,
a sanjam da mladu travu
laka koraka gazim nogama bosim
i gladne ptice s prozora gledam,
a sivilu ovog dana ipak
ni jedne sumorne misli ne dam.
Ogrnuta kaputom u prohladnoj sobi
proljetnu haljinu iz ormara vadim,
dok vedre dane i proljeće čekam,
obećanjem sunca duge sate sladim.
Ne, nije samo privid onaj
kroz maglu koji ruke mi pruža,
već sada grane drveća pod injem
u mom su oku vijenci od ruža.
——————————————–
iz zbirke STIH U BOJI MORA