Pismo Anni Frank, zadaća na satu lektire (s vremenskom distancom od 80 godina)
prilog: Lada Franić, prof. hrvatskog jezika
Dragi ljudi!
Stasala je jedna nova generacija mladih ljudi koji postaju svjesni sebe, svijeta koji ih okružuje, koji su razvili kritičan stav prema raznim životnim, prirodnim, političkim, društvenim, tradicijskim i dr. pojavama, izgradili su iznimno osjetljiv stav prema međuljudskim odnosima, hijerarhiji, autoritetima. Mislim da je to dobro.
Imali su mnogo vremena za razmišljanje u ove dvije pandemijske godine i sazreli su mnogo brže nego prijašnje generacije. Istražuju i promatraju sve što se događa. Imaju svijet na dlanu, a svijet je u kaosu. Gledaju i upijaju, razmišljaju, pokušavaju dokučiti taj kaos, uspostaviti neki logičan odnos, posložiti kockice…Iznimno su emocionalni, empatični, odgovorni, pametni sa stavom, jaki pojedinci i pojedinke. Mislim da od njih trebamo učiti, moramo im dati da poslože svijet u koji ulaze – jer priznajmo:
Mi smo zabrljali, skroz smo zeznuli.
Možda će oni moći nešto popraviti, nažalost, mi nismo znali. Ne kočimo ih, dajmo im krila, samo im udahnimo ljubavi u srca pa neka rašire krila. Neka lete! Oni su pravo bogatstvo, ponosna sam što sam baš njima učiteljica književnosti i materinskoga jezika. Ja vjerujem u njih.
Pismo Anni Frank:
Draga Anne!
Danas ti pišem, zato što sam dobila zadatak iz lektire da ti napišem pismo. Tvoj otac je sačuvao tvoj dnevnik i dvije godine nakon što ste ti, tvoja obitelj i članovi skloništa tragično umrli objavio taj dnevnik te ga danas skoro 82 godine kasnije svi čitamo za lektiru.
Imam 14 godina, iz Zagreba sam, pohađam 8. razred. Bilo mi je jako zanimljivo čitati tvoj dnevnik, zato što se, iako smo iz jako različitih vremena, još uvijek mogu poistovjetiti s tobom.
Voljela bih ti reći kako se svijet promijenio nakon Drugog svjetskog rata kako su sada svi slobodni i da svi imamo jednaka prava, ali to nije istina. Danas su, nažalost, ljudi još uvijek diskriminirani zbog rase, vjere, nacije, seksualne orijentacije, roda itd. Također, ljude još uvijek ubijaju, samo zato što se nekima ne sviđa kako oni izgledaju, u što vjeruju ili koga vole. Tako u Sjedinjenim Američkim Državama, kao jednoj od najrazvijenijih država, policajci još uvijek zlouporabljuju svoju moć te ubijaju mnoge ljude crne rase bez ikakvog razloga osim njihove rase. A to je samo jedan od primjera. Još jedan primjer je kako istospolni brak još uvijek nije legalan u mnogim državama te je i Hrvatska jedna od njih. Također, u svijetu se događaju mnogi zločini mržnje protiv nekih skupina ljudi. Postoje i mnogi stereotipi i pretpostavke koji prikazuju te skupine kao loše, zle i bolesne, a zapravo to nisu.
Zaključuješ: nacizam je još uvijek tu negdje među nama. Tužno! Ljudi se još uvijek moraju boriti za svoja prava, a također se još uvijek događaju ratovi. Kao ,na primjer, Domovinski rat u Hrvatskoj koji se vodio u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća, zatim sadašnji rat između Rusije i Ukrajine te građanski rat u Siriji koji još traje. Ja nisam bila rođena kad se događao Domovinski rat pa nisam dobro upoznata sa svime što se dogodilo i zato ti neću pisati o tome, nismo to još učili iz Povijesti. No, znam ponešto više o druga dva rata koja sam spomenula a trenutno se događaju. Mnogo ljudi umire i gubi svoje domove, bježe u druge države kako bi zaštitili sebe i svoje obitelji. Baš kao što ste ti i tvoja obitelj otišli iz Njemačke i skrivali se u Amsterdamu kako biste se zaštitili.
Još jedna poveznica između naših vremena, pa tako između mene i tebe jest izolacija. No, moja izolacija bila je puno drugačija, lakša i sigurnija. Ja sam bila u izolaciji zbog pandemije, nisam se morala skrivati i nisam morala biti tiha, imala sam tu privilegiju jesti hranu koju sam htjela. No, isto kao i ti, imala sam mnogo vremena za razmišljanje te sam shvatila puno novih stvari o sebi. U pandemiji sam zavoljela i čitanje pa sada čitam skoro svaki dan. Tijekom izolacije smo dobili mačku, no ona je umrla mjesec dana nakon što smo je udomili, stoga smo nakon tri mjeseca udomili novu koja je još uvijek živa. Također sam se, kao i ti, približila nekim ljudima, a udaljila od nekih drugih ljudi.
Mislim da je to bila posljedica toga što sam se puno promijenila te se bolje shvatila. Razvila sam svoja mišljenja i stavove te sam ih počela izražavati, a to se nije svidjelo nekim ljudima. Također, kao i ti nemam toliko blizak odnos sa svojim prijateljicama, nemam osjećaj da bi im mogla sve reći, pa ću se možda ugledati na tebe i početi pisati dnevnik.
Pozdrav, ma gdje bila sada!