Igor Divković
Traži je Ciprus,
nudi citrus,
suze limuna,
limunadu.
Slamčica, led,
đe si juice,
uzdah uzdahu,
pusa pusi.
Traži je Rodos,
nudi nar,
šipak na dar,
sočan i zreo,
Sladak i gladak,
bog bi ga jeo,
ljubio bi je
pa bi je kleo.
Traži je Lesbos,
nudi limetu,
joj limetinu,
ah, kiselinu.
U čaši led,
menta i med,
vrškom jezika
liže sladoled.
Traži je Zakintos,
gle’ tangerine,
srčike naranče
i mandarine.
Glas joj cvrkutav,
kao u vrapca,
batkovi dugi,
kao u žapca.
Traži je Atlantida –
gdje mi je Artemida?
Olimp joj hram,
obzor san.
Mediteran se pjeni.
Mediteren se plavi.
Što li je u njenoj
ženskoj glavi?