Igor Divković
Jeca harfa,
lira, gitara,
tankoćutnoj
primadoni.
Prsti trče
po klavijaturi,
pijanist, u ponor,
juri.
Plaču gudači,
viole, čela…
plaču puhači,
flaute, klarineti…
s njima rida i
(english) rog,
i fagot i tuba,
pijani k’o truba.
Harmonikaši
čereče pauzu,
na tempomatu su
bubnjari,
diva je, furt,
u fortissimu,
iznad
ovozemaljskih stvari.