piše: Marija Juračić
Zabrinula sam se za moju babu. U Lijepoj Našoj niže se skandal za skandalom, a ona šuti. Ne reagira na navodni seks-skandal nekih lokalnih političara, na hapšenje jednog gradonačelnika, na fizički napad osobne asistentice na jednu invalidnu osobu, i da ne nabrajam…
Ne prođe dan, a da se ne rodi neki novi skandal. Baba ništa ne komentira.
Onda se dogodila neprilika u našoj kući. Mislila sam da će ona babu dotući, ali desilo se suprotno. Probudila je babin borbeni duh.
Radi se o krupnom otpadu. Baba se već prije nekog vremena pjenila na stvaranje krupnog otpada koji se, po njenom mišljenju, stvara namjerno zbog interesa nekih velikih proizvođača.
Da ne duljim. Crkla je guma na vratima našeg velikog hladnjaka. Ispala je iz utora i vrata ne dihtaju. Čak se i otvaraju sama od sebe.
„Ništa strašno“, govori baba, “zamijenit ćemo gumu.“
Zvala je servisera koji reče da naplaćuje 300 kunića za dolazak na teren i detektiranje kvara.
„Što imaš detektirati?“ čudi se baba, “lijepo ti kažem da je crkla guma koja uokviruje vrata.“
„Takav je naš protokol“, odgovara serviser.
Nakon potrage za novim serviserom, baba putem društvenih mreža doznaje da nije osamljena u svom problemu. Doznaje da se zbog novog načina proizvodnje europskog proizvoda u jednoj dalekoj neeuropskoj zemlji, guma može zamijeniti samo kupnjom novih vrata hladnjaka što košta kao polovica cijene novog frižidera. Upravo zbog takve sulude situacije, mnogi se ljudi odlučuju na kupnju novog hladnjaka, a stari hladnjak, koji inače besprijekorno radi, odlazi u krupni otpad.
Ova je situacija probudila babin otpor.
„Nećeš ti još na otpad“, obraća se frižideru. „Neka na otpad ide politika koja podržava takve velike firme koje radnu snagu hrane u dalekim zemljama, a kod nas samo trguju i stvaraju krupan otpad.“
Kako se naš hladnjak nalazi uz pult koji dijeli kuhinju od trpezarije, baba je teškom lončanicom s lijepom razgranatom biljkom pritisnula vrata frižidera. Odlučno se oduprla želji mog starog da kupimo novi hladnjak… Pri tome stalno nabraja neke političare koje bi ona odfrknula u krupan otpad.
Stvar je štimala nekoliko dana, a onda se dogodilo čudo. Guma vrata frižidera kao da se obnovila sama od sebe. Počela je dihtati dobro kao prvog dana.
Baba šuti, ali znam što misli:
„Ne bacajte olako krupan otpad, jer ćete se sami iznenada naći u njemu.“