Body dysmorphic disorder (BDD)
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Radi se o vašoj preokupiranosti nekim detaljem u vašem izgledu, funkcioniranju ili doživljavanju. Dizmorfija znači pogrešku u oblikovanju tijela.
Dok sam studirala medicinu znali smo se u studentskoj kantini šaliti na račun jednoga našeg vrlo strogog profesora. Predavao nam je veoma zakučasto gradivo; kako i zašto se ljudsko tijelo održava na životu. Na svojim je predavanjima iznosio primjere pojedinih vrlo rijetkih bolesti, poremećaja ili stanja. U našim druženjima komentirali bismo da od „profesorovih“ bolesti pate dvije osobe na Havajima, treća u Sibiru, a četvrta će se sigurno jednoga dana roditi u selu Švaljkovcu.
Onoga među nama koga je sustigla zla kob da na ispit dopadne tome profesoru smatrali smo mučenikom (ako je pao na ispitu) ili narodnim herojem (ako se uspio provući). Profesor nam je mnogo puta znao kazati: Jednoga ćete dana vi tome biti svjedoci!
Od tih blaženih i lijepih vremena proteklo je više desetljeća. Našega strogog profesora odavno više nema. No, njegovo se proročanstvo obistinilo. Onih dvoje bolesnika s Havaja umnožilo se poput nebrojenih zvijezda nebeskih, onaj iz Sibira poslao nam je tisuće svojih rođaka, a jedan mladić iz sela Švaljkovca upravo mi se čini sumnjivim.
Primjeri iz života
U psihologiji dječje dobi učili smo da su djeca uglavnom umiljata stvorenja. No, djeca znaju biti i okrutna.
-U jednoj osmogodišnjoj školi doznalo se da je jedna djevojčica posvojena. Dječaci su je odmah prozvali kontejnerica – tj. da je došla iz spremnika za otpad.
-U školskom pjevačkom zboru jednu su djevojčicu prozvali kanarinčicom; komentirali su da ona ima doduše lijep glas, a su joj noge tanke kao u kanarinca.
-Jedan je dječak u razredu imao povelike i nezgrapne uši. Proglasili su ga avionom, jer ima dovoljno velika krila za let u zraku.
-Znam jednu dobru i skladnu obitelj sa više lijepo odgojene i skromne djece. Sva su djeca bila uzorna, odlični učenici, prisutna u raznim školskim aktivnostima, mnogostrukih talenata. Kad je jedan od sinova upisao teški i željeni studij, na površinu je izronio jedan obiteljski problem. On se povjerio majci da se stidi otići od kuće u veliki grad jer ima – klempave uši. Molio je svoje roditelje da mu dopuste podvrgnuti se korektivnoj operaciji uški, jer mu loš oblik ušiju veoma ruši njegovo samopouzdanje. Tada je po prvi put kazao svojim roditeljima da ga djeca u školi godinama nazivaju – klempo.
Moderni kultovi
Naša je sadašnjost obilježena kultom mladosti, ljepote, svježine, snage i hedonizma… Tko nije takav, taj nema što tražiti na Instagramu, Facebooku i svim mogućim elektroničkim platformama. Tko ne učini dnevno barem nekoliko selfija u svim mogućim pozama, riskira da ga njegova skupina odbaci. Došlo je doba kad svoj obrok hrane najprije slikamo, a potom konzumiramo.
Moja poznanica Maja nedavno mi se pohvalila da joj je kći na školskom izletu u Barceloni. Dok je prebirala po svome mobitelu tražeći fotografije pričala sam joj o jednoj znamenitosti u Barceloni. Tamo se od 1881. godine gradi prekrasna katedrala Svete Obitelji. Kad bude dovršeno to svjetsko čudo od sjajne arhitekture imat će 18 tornjeva i predstavljat će najvišu crkvu na svijetu. No, završetak gradnje još nije u planovima. Iako gradnja stalno traje već 141 godinu, turisti mogu taj objekt slobodno obići i iz liftova razgledati sve razine i pojedinosti.
Moja Maja je konačno pronašla fotografije iz Barcelone i pokazala mi ih: U jednoj skučenoj studentskoj sobi na stoliću u sredini bilo je fotografirano desetak polupraznih boca ruma i sangrije (španjolskog nacionalnog alkoholnog pića). Uokolo je bilo nagruvano desetak omamljenih mladih lica, bezizražajnih pogleda. Kći je mami Maji uz fotografije poslala i poruku: Naš super provod u Barceloni.
Ja sam pogledala slike i kao zamrznuta, bez komentara – ušutjela. Ubrzo sam s Majom prešla na neku drugu, lakšu temu čavrljanja.
Početak patnje
Čitam ovih dana zdravstvenu statistiku. Piše kako je oko 3% zapadnjačkoga stanovništva nezadovoljno nekim svojim tjelesnim obilježjem. Neka je osoba predebela, druga ima prekovrčavu kosu, treća je prerano oćelavila, četvrta bi korigirala svoj kukasti nos, peta bi priljubila svoje odstojeće uške, šesta bi uklonila svoje podočnjake, sedma bi botoksom htjela s lica obrisati svojih prethodnih desetak godina, osma bi liposukcijom htjela vratiti vitki struk, deveta bi željela depilirati svoja muževna prsa, deseta bi osoba mahnitim vježbanjem željela dobiti tijelo Apolona ili teškog fizičkog radnika….
Sve te osobe, prolazeći gradom i ogledavajući se u izlozima – pate.
Kompulzivna opsesija
Ako zbog neke činjenice (poput gore navedenih) osoba pati, to urušava kvalitetu njezina života, skreće joj pozornost s važnoga na manje važno. Tada nastaje jedan bolni životni čvor koji se zove poremećaj iz kompulzivno opsesivnog spektra (tj. radi se o prisilnoj, bolesnoj usredotočenosti na nešto nebitno). Svi takvi navedeni i slični kompleksi češći su u djetinjstvu i mogu biti prolazni. No nerijetko se događa da se neki kompleksi fiksiraju u djetinjstvu. Pogođena osoba nosi ih u svome umu i u svoju odraslu dob. Ti kompleksi su poput oštrog kamenčića u cipeli koji se itekako osjeća pri svakome koraku.
Opsesije (opsjednutost) sobom i svojim tijelom nagoni horde današnjih muškaraca u teretane. Jer važno je imati trbušne mišiće i obliku pločica, a ramena poput drvosječe.
Boja puti uzrokuje da tisuće i tisuće žena spaljuju svoju kožu u solarijima, samo da budu nalik nekoj glumici koja je rođena na Havajima. Europejke silno žude za preplanulim tenom. Njih teško mogu shvatiti Japanke koje i za oblačnog dana nose svoje ljupke suncobrane ili pak obaveznim šeširićima pokrivaju glavu da bi zaštite svoju porculansku put.
Poznajem pristaloga, pametnog mladića izvrsne tjelesne građe. On je u srednjoj školi zaključio da mora imati šira ramena i više mišića. On otada svu svoju životnu energiju usmjeruje na svoje mišiće. Teretana je postala njegov hram. Raznorazni stimulatori metabolizma i dodaci prehrani redovito se nalaze uz njegov tanjur na stolu. Taj mladić živi sa svojom jasnom opsesijom već četiri godine. Njegovi roditelji i braća već četiri godine sa zabrinutošću čekaju njegovu transformaciju u nekoga supermena.
Normalnost, narcizam i tjelesni dizmorfni poremećaj
Normalno je da osoba bude zadovoljna sa sobom, da se primjereno brine o svome izgledu.
Nije normalno ako se osoba pretjerano dugo zadržava pred ogledalom, ako joj izlozi u gradu služe samo za uspoređivanje s drugima.
Nije normalno ako se djevojka prije izlaska u javnost mora sedam puta presvlačiti jer joj nijedna haljina dovoljno ne sakriva njena kvrgava koljena.
Nije normalno ako adolescent ne želi ići na more sa svojim razredom jer bi na kupanju morao pokazati svoje nogometaške O potkoljenice.
Ako djevojka prije izlaska treba dva sata za šminkanje, to vodi u narcisoidnost. Narcistična osoba je rijetko svjesna te svoje nepoželjne osobine i zato se ona nje ne srami.
Ako netko zbog svojih suvišnih nekoliko kilograma težine ne želi doći na maturalnu zabavu, onda je to put prema poremećaju iz naslova ovoga teksta (BDD). Takva osoba ima fiksirani poremećaj i ona se sebe itekako srami. Time si sâma remeti svoje socijalno okruženje i sužava prijateljski krug.
Zaključimo
Doživjeli smo vrijeme koje nam je naš stari, mudri profesor medicine davno predskazao. Neke rijetke pojave, bolesti i poremećaji dolaze izdaleka i već su nam na vratima. U ljudima i oko ljudi rađaju se neki novi, moderni problemi. No, ima pomoći i za jedno i za drugo. Klempave se uši mogu korigirati, nosovi oblikovati, kratkovidnosti ispraviti…
Osjećaj manje vrijednosti, srama ili neke druge mane mogu se uz psihološku potporu dovesti u ravnotežu. Imamo izvrsnih stručnjaka za te suptilne brige koje uzrokuju patnju u ljudima koji su naše bliske osobe. Dobro je to što pomoći ima. Treba je samo – potražiti.