tekst i foto: Dragica Trumbetaš
Jedna sasvim drugačija priča koja je obilježila moj prvi dan boravka na moru.
Opskrba u malom mjestu koji ima puno turista često je nemoguća misija. No, mjesto koje živi u duhu prijateljstva i starih tradicija nudi pogled retrospektive života kakav je nekada bio.
Put vijuga maslinikom u kojem je samo staza pokošena. Sa strane cvijeta stolisnik u kojem se sakrivaju cvrčci. Orkestar neumorno svira, a uz put domaćini ljubazno pozdravljaju iz svoijih vrtova.
Vrtovi puni crvenih rajčica i redova zelenih paprika. Krastavci vise s kolca, čekaju da ih domaćin ubere. Na prvom zavoju barba Luka veselo maše, šjora ste došli opet vi nama.
Veselo mi pokazuje vrt i govori, svega ima. Ja mu obećavam da ću svratiti na povratku.
Na zidiću malo dalje dva pomorska kapetana raspredaju o izborima u Splitu, šjora tko će pobijediti pitaju me u prolazu. Veselo im dobacujem” Zna se tko će izgubit”, jedan od njih kapetan je “Duge plovidbe” a drugi pomalo podsjeća na gusara. Već smo se prije upoznali pa smo domaći.
A na zidiću pored dućana kašete pune svježih skuša i orada. Čekam na red jer je poprilična gužva. Prodaje ribar Šime , dolazim na red neodlučna jer se bojim cijene. Šime gledala u kašete, a ja ga potiho pitam pošto su skuše. Koliko vam triba, dogovorit ćemo se.
Trebam 9 komada pa koliko bude. Šime diže glavu i vidim mu osmijeh u očima. To ste vi šjora, jeste nam došli? Sad ću izabrati najlipše, veli Šime.
Vrećica sve punija ,a ja se i dalje bojim koliko će ispasti na kraju. Šime stavlja na vagu i malo je više od tri kile. Eto, za vas 90 kuna, kaže Šime malo tišim glasom.
U ruci mi stotka i velim “bez kusura” bila je dobra vaga.
Šime nakon toga raširi vrećicu i ubaci još dvije najveće koje su ostale u kašeti. Ja njemu, pa nemojte tako, vi ste se namučili za to i brzo iz džepa izvadim još 20 kuna. Šime ubaci još dvije velike skuše i jednu oradu.
Ja odustajem od natjecanja sa Šimom koje od nas dvoje bolji prijatelj, vrećici prijeti da će puknuti ručke. Šime se i toga dosjetio i stavlja osiguranje .
U dućanu velika gužva, polako se gmiže redu do kruha. Red ide uokrug oko polica. S druge strane polica jedna gospođa koja je blizu blagajne dovikuje.
“Šjora vi u šarenim gaćama dodajte mi vrhnje iz frižidera.
U prvom trenu nisam shvatila da se meni obraća, jer ne nosim šarene gaće. Ona uporno prstom pokazuje na mene , ja joj dodajem vrhnje, a vi ste mislili na mudante pa me niste razumjeli odmah , veli ona uz smijeh.
U dućanu svi se smiju, nitko ne prigovara radi gužve a niti se ne prigovara cijenama.
Na povratku već barba Luka s vrećicom, Svega sam vam metija da se nađe. Pitam, koliko barba, a sutra ćemo vidim da si se natovarila, odgovara on, nećeš pobići.
Polako se penjem uz mali proplanak gdje se smjestila kuća moje domaćice. Moji me gledaju s balkona, čude se količini vrećica u rukama.
Ovo je priča o turizmu gdje su gosti i domaćini prijatelji, podsjeća na nešto što je nekada bilo, a sada samo rijetko i ponekad.
Dođite na Pašman među ljude koji njeguju prijateljstvo, nema svjetske krize koja bi ih mogla promijeniti.
To je prava Hrvatska , u njoj su najveće bogatstvo njezini građani!