ODZVANJANJE PRIJE SNA

Božica Jelušić

Tu gdje te više nema, crkvene ure stoje.
Vodomar moje srce izranja sa dna rijeke.
Čežnje su tako moćne, visoke kao sekvoje.
Sva zvona prepukla su i ne sjećam se jeke.

.
Pa ipak, mora da je i nas hranila prana,
Bistrina, zor idealan, k’o oko Platonovo.
Vagon se šljake prevrne za jedan gram urana.
A što bismo mi dali za naše grimizno slovo?

Banalne strofe, dani sivi k’o krzno puha.
Krv u ušima šumi, žile podriva rovac.
Kroz tanke usne šišti usidjelica suha;
Sve što poezija bješe, ode za sitan novac.

Celuloid se pali; sluti se loš svršetak.
Nestrpljiv konj u polju, što kopitima topće.
Vrelo provincijsko podne, nedjelja ista k’o petak.
Tu gdje te više nema, treba li mene uopće?

2. srpnja 2022.

Flora Green

5 1 vote
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments