Jadranka Ivanović Bolog
Razumi me,
postadoh starica
mladoga lica
dugo čekajući na ispovijed,
a monolozi me ubiše.
Duša mi trava ugažena,
tijelo već kost istrošena
samo misao sam ostala,
koja bi još puno htjela.
I lutam, lutam pustarama
sa vjetrovima,
opijam se lavandama,
al mojim nemirima
kraja nema.
Razumi me,
a za tvoje cvijeće hvala,
ma preduga je
šutnja ova.