Sanja Miloloža: “LIRICE”
NOVA MREŽNA KNJIGA s upečatljivom poetikom iznimne žene, profesorice, pjesnikinje sa snažnim osjećajem za likovnost i glazbu, i povrh svega majke.
piše: Sanja Bosak, prof.
„Vrišti u meni neispisan stih. / Ja doista negdje iznutra gorim / i želim sanjati dalje od svih.“
Prvoga kolovoza 2022. na sedamnaestu obljetnicu smrti svoje majke slikarice Ane Landekić-Gagić i uoči druge obljetnice smrti svoje kćeri Ive Milolože, likovne umjetnice i pjesnikinje, Sanja Miloloža, profesorica hrvatskoga jezika iz Zagreba, objavljuje na svom autorskom portalu Josipova jezična galerija mrežno izdanje četverodijelne lirske zbirke pod naslovom LIRICE.
Miris lire obuhvaća lirske proze, Dah lire četiri sonetna vijenca, Dodir lire 39 lirskih pjesama, a Glazba versa još devet lirskih tekstova za glazbu od kojih je nekoliko dostupno i u audiozapisu. Za glazbu i aranžmane pjesnikinjinih tekstova koji su dijelom ove zbirke zaslužna je dugogodišnja vrlo uspješna suradnja s profesorom Markom Jašekom i njegovim ocem Zoranom, prof., a vokali su Ema Imper, Lana Pereža, Ema Bosak, Vita Jozić u pratnji školskoga zbora Kaštelanci OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu te sam skladatelj Marko Jašek, prof.
Lirice, lirski akvareli autorice Sanje Miloloža, hvalevrijedna je knjiga koja nam donosi četiri dijela iznimne motivske šarolikosti raznorodne forme – lirskih proza, sonetnih vijenaca, pojedinačnih lirskih pjesama te uglazbljenih versa.
Čitanjem Lirica otkrivamo autoričin skriveni svijet, suživljavamo se s njezinim riječima i mislima, osjećamo dah mudrosti života. Autorica komunicira s čitateljem svojim emotivnim i poetskim porukama izniklim iz životnoga iskustva svakodnevnih situacija, njezina dubokoga ja, i „samotinjskih trenutaka ljudske duše“ (Plavo čudo). Poetičnost je Lirica za svakoga. Ne samo za one koji se traže u zanosu poezije ili se hrane snagom riječi, niti za one koji plaču u tišini svojih boli. Ona je i za one koji su osakaćeni pjesničkom osjećajnošću, koji traže dokumentarni iskaz, bilo ushit bilo tjeskobu, koji će ih uvijek vraćati u realnost misli i spoznaja, za koje je poetičnost oduvijek samo sladunjavi izvor zabave.
Knjiga Lirice ne traži posrednike ni tumače, nalazi sadržaj u vlastitu životu i upravo je to ono što ju čini široko dojmljivom, iskrenom, životnom i svevremenom. Sanjina lirska proza nastaje u jednom dahu. Spontani su to ispovjedni lirski tekstovi, dojmljivi i puni „osobnoga zvukovlja i senzibilnih stremljenja“ (Koračati srcem) što traže „izvorišta umjetnosti i entuzijazma“ (Gejziri radosti). Ova darovita autorica nenametljivo nas uvlači u sebegledstvo kako bismo i sami, ponirući dublje u svoja čuvstva, shvatili tajne životnih mogućnosti.
Četiri sonetna vijenca koja čine drugi dio ove čarobne knjige lirski su obelisci Sanjina života i stvaralaštva. Majstorske su skice, impresije i snatrenja onih čuvajućih uspomena o kojima čovjek živi. Prijatelju, supružniku, pjesniku ili djetetu, male su ljudske priče, čovjekolike, dragocjene. Napisane za vječnost, a ne za trenutak, u pretapanju zemaljskoga s nebeskim. Otvarajući se u svojoj intimi, Sanja ispovijeda svoje male i velike strahove, tajne, nadanja, razočaranja i prkose. Iz njezinih soneta proviruje inatljiva odlučnost (Popet ću se na sve vrhunce) ili pak srčanost koja tjera dalje u svojim nadanjima (Ja doista negdje iznutra gorim / i želim sanjati dalje od svih). Kad govori o školarcima, u Jablanskom sonetnom vijencu posvećenom školskom pjesniku Juri Kaštelanu, slijedi njegov put i izazov svojega zvanja. Učitelji – lumini, s jasnom porukom u stihovima „Korijeni su tvoje sreće začetaka / usred školskih dana, divno davno vrijeme…“.
O osobnoj tragediji Sanja progovara u Nebesnom sonetnom vijencu, o onom trinaestom danu kad se njezina Iva popela do zvijezda i odande svojim jezerastim očima promatra zemaljske dubine jer „Ispod zvijezda život teče…“, kako reče Jure Kaštelan.
Sonetni su vijenci prožeti osjećajem pritajene tuge, no nema očaja, nema bespomoćnoga prepuštanja vjetrovnim valovima ili olujnim plimama tuge. Oni su zanesenost životnim tijekovima iz kojih autorica crpi zaraznu životnu energiju.
Dodir lire čini treći dio ove knjige, sastavljen od 39 lirskih pjesama, lirskih sličica, koje mogu biti dio svačijega života. Svaka je od tih pjesama, mogli bismo reći, lapidarna jer sažima put do vlastite nutrine hrabro zalazeći u labirinte duše. Gledajući kroz lupu slikovitosti, metaforičnosti, možemo samo ostati zadivljeni snažnom životnom jekom, uvijek u nekom izmijenjenom obliku a koja optimistično uvodi u nove životne sfere s jasnom porukom koju nalazimo u stihovima pjesme „Bolje“ u kojoj nam sama Ivina prisutnost izriče riječi: „…sve će biti dobro…“.
Koliko je Sanja Miloloža širokogrudna, vidimo i iz četvrtoga dijela ove knjige, iz devet uglazbljenih pjesama pod nazivom Glazba versa, koje su posvećene kćeri Ivi, pjesniku Juri Kaštelanu i općenito životnim izazovima. U suzvučju tona i riječi ovih dirljivih versa lako možemo uploviti u Ivinu i Jurinu sudbinu. Ti uglazbljeni stihovi sinestezija su svih naših čula. Riječima oslikano platno života glazbom budi sjećanja i potiče nas da pogledamo u vlastito zrcalo osjetila.
Svi koji pročitaju ovu knjigu postat će bogatiji za jedno novo iskustvo s čijega izvora mogu crpiti hrabrost i snagu u vrtlozima života kad „Pogled mi puca / Na aortu neba / Iznad glave mi / Sad postajem ptica / Nad rijekom od srebra / U pjesmi molitvi“.