piše: Dragica Trumbetaš
Vani pljušti kiša, zahladilo je, vrijeme je za grijanje. Skromni ljudi pozatvarali su prozore, navukli tople veste i još malo odgađaju.
Danas se vraća Pinokio koji je zadivio svijet pričama kako se dobro živi u Hrvatskoj.
No, čim sleti na aerodrom, mora mu sinuti da je baš taj aerodrom, koji ima ime po začetniku ovog napretka, u ocjenjivanju uspješnosti dobio 0 bodova, za ovaj dio Europe.
Ukidanje vize za Ameriku nisu izazvale gužve na aerodromu koji živi od turista, ali u većini od naših ekonomskih emigranata koji povremeno dolaze obići svoje i pripomoći da prežive.
Doma je situacija malo kaotična nakon otkrića pljačke novaca vojnih špijuna, morat će se ponovo suočiti s hrvatskom stvarnošću, da je u svakom segmentu društva, zahvaljujući toleranciji HDZ-e, ukorijenjeni kriminal.
Ovaj put prijava je došla od čovjeka koji je u tom kolu, a nisu ga zvali kad se “šoldi” broje.
Vele da je to uobičajena praksa s prešutnim odobrenjem vlasti, i da je to samo vrh sante leda ispod koje se krije još puno isto takvih novaca
Uzjogunio se i Todorić on ima isto svašta za reći protiv čovjeka koji mu je oteo krunu kao najvećeg gospodarstvenika, a sada je na putu da postane i gazda kraljevstva koji se nekada zvao Agrokor
Vujnovcu ipak ne ide sve po špagi, iako je glavni kreditor HDZ-a, ne može isključiti Sberbanku, zagrizli su i Mađari.
Vujnovcu je najteže, uskoro mora novce na računu promijeniti u euro, za jako puno novaca trebat će jako puno i odgovora. Situacija mu ne ide uz ruku, bolje bi bilo da puno potroši prije konverzije.
Te milijarde po računima jako su velika briga za elitu po Hrvatskoj. Kupuju se stanovi, koji služe za odlaganje poslovnih poklona.
Svi ostali duguju na ime kredita koje je Hrvatska podigla na njihovo ime nešto više od 90 000 kuna, pa nije čudo da je popis ustanovio da je sve manje Hrvata koji žele nositi i otplaćivati taj dug. Naše državljanstvo više nije na cijeni, osim ako nisu povjerovali pričama Pionokia da se kod nas dobro živi.
Kako se živi vidimo na slici iz bolnice za tumore. Zračenja su odgođena jer krov prokišnjava nad aparatima.
No to isto ne vrijedi za sve, ima situacija kada se dobije najbolja moguća skrb.
Naš čovjek koji je ratovao u Ukrajini dobio je svu moguću skrb odmah po povratku u Hrvatsku. Posjetili su ga bivši ministar Krstičević i sadašnji ministar branitelja.
Inače, kod nas je zakonom zabranjeno ratovanje za novac, ali i tu se može zažmiriti na oba oka. Povratnik od ozljeda ima samo otiske ljudskih ugriza, no kao takav zbrinut je preko svih veza.
Kad smo kod branitelja vjerojatno će povratnik sada i u braniteljsku mirovinu.
Ovih dana puno se priča da hrvatski umirovljenici imaju malo staža i da previše dugo žive u mirovini.
Da skinemo zablude od svih europskih zemalja živi se najkraće u sjeverozapadnoj Bugarskoj 72,1 godinu, a druga odstraga je Hrvatska sa 77,8 godina
Životni vijek u EU u prosjeku je 80, 4 godine.
Na otoku Korzici najdulji je vijek života, tamo žene u prosjeku žive 87 godina.
Kad smo kod staža imamo u prosjeku 32,8 god staža, manje od nas imaju Grci s mirovinom u prosjeku od 6000 kuna, a 27, 2 godine staža u prosjeku imaju Sjeverna Makedonija, Italija i Turska.
Mi imamo 7000 pripadnika HVO koji u prosjeku imaju 6,8 godina staža, pa to bitno donosi manje staža u statistici i umirovljenicima iz rada u Hrvatskoj.
Kada bi naša država iz mirovinskog sustava isključila umirovljenike koji koriste mirovinu 30 godina, a imaju 60 godina života, prosjek rada umirovljenika iz Hrvatske bio bi među najvećima u EU, no to svakako nije u interesu “našoj vladi” jer tek bi se onda vidjelo na kakvu su milostinju spali umirovljenici Hrvatske, oni iz rada.
Kod nas ove godine u mirovinu se ide sa 62 god.6 mjeseci, živi se do 77,8 godina pa se u mirovini živi otprilike 16 godina što je daleko ispod prosjeka EU. 20 000 umirovljenika radi poslije odlaska u mirovinu, ali oni još nisu u statističkim brojkama.
Dakle, ne trošimo predugo, umiremo rano i još nas miješaju s onima koji nisu u civilu nikada radili, osim ako su digli kakav bankomat u zrak.
Umirovljenici iz rada umiru zbog toga što su ostavljeni da umru sami u siromaštvu, u tuzi za onima koji su otišli, u ogorčenju što je njihova mirovina pokradena i u njoj uživaju plaćenici koji na izborima glasaju za Pinokio vladu, u čijem su sastavu ministri koji su omastili brk i u privatizaciji i u prodaji nacionalne imovine.
Slatkorječivi, lažljivi i licemjerni manipulatori moraju otići, no prije toga treba poravnati račune, najprije s onima koji su na računima prošle godine imali ukupno 232,96 milijardi kuna.
Tu je i dio naših mirovina, ali i veliki dio dugova koji će otplaćivati naša djeca, ako neće pobjeći iz naše zemlje .