HOĆEMO, JER – MORAMO

piše: Dragica Trumbetaš

Nema poštenog čovjeka koji se nije u životu zapitao: “Zar sam morao to baš tako učiniti?”

Nitko nije ponosan na baš svaku odluku, a ako se takav nađe, to je znak da ima neki poremećaj.

Svaki dan ljudi u svojoj glavi reproduciraju odluke koje su donijeli i razmišljaju što bi bilo, da je bilo.

Kod političara na vlasti baš suprotno. Oni su izuzeci koji ništa ne propituju. Niti srama, niti propitivanja.

Imali smo šansu od države učiniti mjesto za život po mjeri za svakog, na početku, pa i za vrijeme rata podrška vlasti bila je ogromna.

Nakon rata sve je postalo drugačije. Država se počela komadati, građani dijeliti na zaslužne i nezaslužene, status branitelja postao je roba koju su mogli pribaviti oni koji rata nisu vidjeli.

Neki čudni ljudi izronili su iz neke busije i odjednom postali važni.

Kao da je počela tiha agresija, odjednom nisu više valjali građani koji su ostavili solidne temelje za napredak. Najprije se devastirao mirovinski fond, onda su se uništile tvornice i korupcija počela proždirati svu vitalnu vrijednost zemlje.

Danas u novinama vijest da su “Hrvatske vode” ovršene za 71 milijun kuna zbog duga koji je napravljen davnih dana, a ide na teret čovjeka koji je bio direktor, osuđen da su mu dvojica prijatelja kojima je namještao posao platila safari u Africi.

Čovjek je osuđen na rad za opće dobro,  suci i advokati uspješno su naknadu štete  doveli do  zastare i sada su potraživanja sjela na račun “Hrvatskih voda”, za početak su radnicima prestali isplaćivati nekakve naknade, ali postoji strah da ni za plaće neće biti.

Radnici koji ni luk jeli ni mirisali, žrtve su skupine prevaranata koji su se međusobno potpomagali do čiste obijesti.

Safari, skupi pokloni, pogodovanje tu i tamo, razmnožili su se i postali uobičajeni način komuniciranja onih koji su dograbili pozicije doveli su do toga da Premijer bez zadrške brani uhvaćene, zbog njih javno kaže.

Veli Tamara Laptoš, zaposlenica Olafa, da DORH nije  vodio nikakvi postupak protiv Gabrijele (Žalac, op.u.), dok Plenković veli da je to plod suradnje naših i Olafovih saznanja.

Sramota je kako se olako prelazi preko  utajenih milijuna, preko raznih pogodovanja i općenito preko kriminala. Plenković i to otrese s revera kao i ljude koji ukazuju na to.

Veli da su ljudi koji ne spadaju u njegove pudraste ljubimce, smiješni, zbog pomisli da njemu netko nešto može. Misli da je zaštitna mreža koju je napravio za sebe, od građana, a napravljena je raznim imenovanjima na odgovorna mjesta toliko čvrsta, da je uopće smiješno probati prerezati žice.

Neki sudac u Karlovcu izdao rješenje da se protiv čovjeka kandidata za značajnu funkciju ne vodi nikakav postupak iako cijeli Karlovac zna da se vodi.

Sudac ne strahuje za svoju karijeru već zna tko će ga zaštititi ako će ga se netko usuditi propitivati.

Gabrijela se isto iznenadila jer je mislila da je sigurna i odmah se prisjetila tko ju je u svemu podržavao.

Rimac je prijetila razotkrivanjem pa je onda odustala, prepustila se uhodanom procesu dovođenja do zastare u sudskom postupku.

Šefica DORH-a brani se kao Grk u hapsu, priča jedno, radi se drugo, a Tamara Laptoš veli da je OLAF od 1 lipnja do 1 listopada dobio 1340  prijava i započeo 430 procesa po kojima je evidentirano 7 milijardi eura, štete za Republiku Hrvatsku.

Za OLAF je 4 mjeseca bilo dovoljno da utvrde spornih 7 milijardi eura, a naš DORH godinu dana prisluškuje sumnjivce i zakaže u trenutku kada torba s novcem prelazi iz ruke u ruku.

Ronioci vade telefone iz vode iako su prisluškivali razgovore i znali za namjere.

Baš u odsudnom trenutku pojavi se štićena osoba koja poremeti istragu i preokrene događaje.

Na podatak da OLAF sumnjiči razne lopove za 7 milijardi eura štete za Hrvatsku Plenković nije imao komentara, bio je na nekoj svečanosti u Beču koja je slavila neku obljetnicu  “Vladavinu prava”.

Ironično , pokvareno i podmuklo , kao da čovjek koji je potpalio šumu dolazi na zgarište slaviti datum kada je potpalio.

Zemlja s najjačim korupcijom u EU, a Premijer na vlasti opstao zbog podrške čovjeka koji je haračio Zagreb s ministrima koji su pod optužbom za razne malverzacije slavi u Beču “vladavinu prava” u zemlji gdje je Kancelar odstupio radi utjecaja na medije.

Sve se to dogodilo nekoliko dana nakon što je pred kamerama naređivao što TV smije objaviti i izvrijeđao novinara na Press konferenciji.

To je sigurno veći atak na tuđi integritet nego što su bila 4 vojnika na sprovodu u BIH , više je on ugrozio Austriju nego oni Bosnu.

Spornih 7 milijardi u ladicama Olafa nisu još ni dospjeli do revera, a on se ponaša kao da ih je već otresao s njega i hvali se kako mu je porastao rejting po kojem će još zaduživati Hrvatsku i privući strance na rasprodaju.

Sve će to platiti radnici i građani Hrvatske kao što plaćaju radnici “Hrvatskih voda” ovih dana.

Ne brine ga apsolutno ništa u svom bahatom miru uz opaki podsmijeh siguran u svoju čvrstu zaštitnu mrežu, niti ne pomišlja na ostavku.

A kako se živi u Hrvatskoj najbolji primjer dolazi iz Jastrebarskog. Peteročlana obitelj s troje djece u zadnji čas je spašena iz kuće u kojoj je taj dan isključena struja, a oni su, da im se ne pokvari hrana u frižideru, uključili agregat koji ih je otrovao ugljičnim monoksidom.

14 godišnja djevojčica u bolnici je na aparatima za kisik u bolnicu je došla bez svijesti.

Trenutak je falio da se svi uguše zbog toga što nisu imali novaca da plate struju

Obitelj nije bez primanja. Otac umirovljeni vojni časnik a majka asistentica na nastavi u školi. Primanja nisu dovoljna za pokriće životnih troškova.

To u našoj Vladi apsolutno nikoga nije briga, iza njihove mreže za njih ne postoji drugi život.

Najgori paraziti koja je priroda izmislila ne ponašaju se tako, dopuštaju da domaćin iz kojeg crpe sokove i dalje živi i proizvodi sokove.

Hoćemo i moramo sve učiniti da ovakvi slučajevi ne preplave crne kronike, da se ne naviknemo i na njih, kako smo  se navikli da umirovljenici hranu traže u kontejnerima.

Petero ljudi spašeno je u zadnji čas, djeca su još u bolnici, no roditelji su se vratili kući. I dalje nemaju novaca da plate struju, da se pobrinu za djecu.

Hoćemo i moramo spasiti državu iz kandži uzurpatora vlasti jer sutra će naš Premijer otresati s revera jednog po jednog, dok ne ostanu samo njegovi, onda će dići sidro i otići tamo gdje im nitko ništa ne može.

Hoćemo, jer – moramo!

3.5 2 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments