Ivan Babić
Kreću guste kiše što ne mogu stati
uvlači se vlaga u sve pore moje
miris trulog lišća u stopu me prati
tišaju se zvuci, izbljeđuju boje
.
Jutarnje se magle navlače na polja
sve teže otvaram vjeđe raspuknute
do podneva čekam da nadođe volja
da sunce zaškilji u listove žute
Ipak nešto nije isto kao prije
i skreće mi pažnju od truljenja, kiše
iznutra me neka mala iskra grije
i glas mi govori da sve ovo pišem
Jer, brzo će zima, vjetar sve je ljući
kaput od stihova trebat će obući