Ivan Babić / iz nove knjige “Pogledi” koja izlazi u rujnu
Pogled spuštenih očiju,prignute glave i uvučenih
ramena, pogled što gleda
sebi pod noge, koji je
svjestan svega uokolo, ali ne
želi obraćati pozornost,
pogled što ne može
sudjelovati u senzacijama
svjetlosti, prostranstvu
plavetnila, ljepoti zalaska
sunca ili blještavilu odsjaja
na nadgrobnoj ploči, pogled
što hvata dah, što je
zakoračio u predvorje
nespoznatljivog i sa
strepnjom dodiruje nevidljiva
vrata, pogled što teško hvata
dah, ali se nekako ipak
prepušta povjerenju koje ga
umiruje toplom kamenom
rukom. Takav je pogled imao.
Ili se mozda to samo tako činilo.
