Putem u Papuk, šumskim stazama u raj
tekst i foto: Antun Lukšić
Eh kakva, onakva kako ju sami osmislimo ili možda bolje reći, onakva kakvu smo ju svojim poimanjem života zaslužili. Vijugava cesta, staze isto takve, baš kao i život naš. Eh da, takav je Papuk, pun bistrih potoka, gustih šuma, meni baš po mjeri.
Tu još nisu “Mlečani” naši pristup dobili da pustoše sve po redu, ”nagrde” prostor pohlepom svojom i sve to bogatstvo spreme sebi džep.Tu su još uvijek, bistre vode, miris šume, beskrajan prostor i iskonske ljepote njene.
Da, idem baš tamo jer ove guste magle, prepune otrova i tamnih sjena što su se nadvile nad narodom našim, priječe nam vidik u beskrajna prostranstva i bogatstvo koje je naše, da, baš to bogatstvo koji tuđi sada svojataju sebi, pod okriljem Sotone sišu nam snagu, energiju života i kradu emocije. I sve to rade uz svesrdnu pomoć domaćih lažova, naše krvi.
Papuk je pun iznimno lijepih mjesta, ali posebno se ističe Jankovac, uređen je negdje početkom 19-tog stoljeća pod pokroviteljstvom plemića Josipa Jankovića. Odmorit dušu, zamoriti tijelo i gdje god da pogled usmjeriš, to bogatstvo prirode zrcali se u vašem oku, donosi vam mir i briše tegobe, spaja vas sa sobom i postajete “jedno”.
Potoci bistri, brzi i čisti, vodu piti možeš bez ikakve brige, sjedi i gledaj Pastrmke u njima, slušaj šum vode i budi svoj. Da, dobro ste pročitali, BUDI SVOJ jer to je tvoje, to je naše.
Jankovac krase dva jezera mala, pokoji mostić i ne tako duga šetnica. Stazom možete šetati, promatrati slapove, a iznad jezera još uvijek postoji ona poznata špilja, gdje se skrivao onaj razbojnik i lopov iz naše povijesti daljnje, Jovo Čaruga.
I da vas ne davim više, sami hodite u oazu mira, osjetite taj miris šume, oslušnite žubor bistrih potoka, povedite obitelj i prijatelje sa sobom, žaliti radi toga sigurno nećete.
