Kitana Žižić
Nekada su ljeta bila ljepša
Nekada su jutra bila budnija
Nekada su dani bili zaigraniji
Nekada su noći bile toplije.
Da, nekada.
Nekada su misli bile svježije
Nekada su ideje bile plahovitije
Nekada su u pogledima iskrile krijesnice
Nekada su se u daljinama rađala obećanja.
Da, nekada.
Nekada su zvijezde milovale susrete
Nekada je mjesec obasjavao zaljubljene
Nekada su staze čežnjom posute bile
Nekada su se strepnje netragom krile.
Da, nekada.
A danas?
Danas sam ispražnjena od čeznuća
Danas sam zebnjom ispunjena
Danas sam tužna od sjetnih snova
Danas me jutrima slutnja budi
Slutnja nečeg zauvijek izgubljenog za mene.