piše: dr. med. Verica Jačmenica-Jazbec
Moja poznanica Ana, krasna dvadesetogodišnjakinja, bila je posve zdrava djevojka, iz zdrave obitelji. Jednoga jutra probudila se s bolovima u desnome oku. Najprije je imala zamagljeni vid, nije raspoznavala boje, a nakon par sati vid na tome oku posve je izgubila. Odmah se javila svome liječniku koji je, iskusan, posumnjao na multiplu sklerozu.
Na snimci mozga (pomoću tzv. magnetne rezonancije) Ani je potvrđena dijagnoza. Uslijedile su i ostale pretrage. Potom se otpočelo s liječenjem. Ana se sada liječi i redovito kontrolira, slijedi upute i živi gotovo urednim životom.
Mehanizam bolesti
Multipla skleroza (MS) je autoimuna bolest. Što to znači? Organizam svake zdrave osobe ima prirođenu obranu (imunost) protiv svih uzročnika bolesti. Autoimunost znači da postoji pogreška u toj obrani. Greška je u tome da bolesnikov organizam ne prepoznaje vlastito tkivo ili stanice. Zato na njih reagira pogrešno, tj. napada ih i uništava kao da je vlastito tkivo neprijatelj tj. uzročnik neke bolesti.
Kod bolesnika sa multiplom sklerozom njegova prirođena obrana ne prepoznaje ovojnice živčanih stanica u njegovu mozgu, kralježničkoj moždini i očnom živcu.
Zdrave ovojnice živaca inače služe za provođenje impulsa (tzv. „naredbi“) koje mozak stvara i šalje putem živaca u sve tjelesne organe. Zdrave ovojnice su građene od mijelina tj. od masti i bjelančevina. Napadnute ovojnice postaju kronično upaljene i postupno odumiru. Multipla skleroza je propadanje mijelina. Zato se i zove demijelinizirajuća bolest.
Statistika
Žene obolijevaju od MS tri puta češće od muškaraca. To je zbog toga što ženski spolni hormon (estrogen) može aktivirati tu nepoželjnu, autoimunu reakciju na vlastite živčane ovojnice. Muškarci su manje pogođeni tom bolešću. To je zato što njihov spolni hormon (testosteron) umiruje imunosni sustav. MS nije nasljedna bolest. Oko 80% bolesnika dolazi iz zdravih obitelji.
MS se najčešće pojavljuje između 18. i 50. godine života. Ljudi u sjevernoj polovici zemljine kugle obolijevaju pet puta češće. Najčešće obolijevaju Škoti. U Europi obolijeva prosječno oko 0,3% stanovnika, u Hrvatskoj oko 0,2% stanovnika. To znači da u Hrvatskoj u 2022. godini ima oko 7.000 bolesnika.
Iako vrlo rijetko i djeca mogu oboljeti od multiple skleroze. Kod njih se javljaju iste poteškoće kao i kod odraslih. Zato se s djetetom i kod najmanje sumnje na MS treba odmah obratiti dječjem neurologu.
Uzrok
Uzrok MS nije posve razjašnjen. Misli se da bi poremećaj na genima, udružen s nekim utjecajem iz okoline mogao uzrokovati bolest. Pri tome se za nastanak bolesti istražuje uloga raznih virusa, alergija, kemikalija, snažnoga emocionalnog stresa (kao posljedice rata, stresnoga posla, financijskih problema, smrti člana obitelji, ozljede glave).
U Hrvatskoj se nakon Domovinskoga rata uočljivo povećao broj bolesnika sa MS-om.
Postavljanje dijagnoze: simptomi i znakovi bolesti
Najvažnije je da liječnik najprije opširno razgovara s bolesnikom i da mu bolesnik detaljno opiše svoje tegobe.
To što bolesnik osjeća zovu se simptomi bolesti. Dobro je da na pregled bolesnika dođe i član obitelji koji živi s bolesnikom. On može objektivno i vjerodostojno opisati promjene kod bolesnika.
Promjene koje opaža obitelj bolesnika zovu se znakovi bolesti.
Zatim slijedi pretraživanje bolesnika: laboratorijske pretrage krvi, mokraće i moždano-kralježničke tekućine (cerebrospinalnog likvora), snimka mozga sa kontrastom pomoću magnetske rezonancije. Ako su prisutni očni simptomi rade se očni pregledi i evocirani vidni potencijali (VEP).
Oko: bolovi u oku, zamagljen vid, neraspoznavanje boja, sljepoća na jednom oku, dvoslike, treperenje očnih jabučica.
Koža: dolazi po poremećaja osjeta. To su trnci, žmarci, mravinjanje ili neosjetljivost kože na pojedinom dijelu tijela. Ponekad nastaje tzv. neuropatska bol. To je probadanje ili žarenje u grudnom košu, koži ili u mišićima, a bez pronađenoga razloga.
Mišići: tijekom vremena bolesnikovi mišići postupno slabe, pa je on zbog toga stalno vrlo umoran. Ponekad ima bolne grčeve u mišićima nogu. Ruka ili noga počinju drhtati. Zbog toga se često spotiče ili mu predmeti ispadaju iz ruku. Nastaje ograničeni pokret u zglobovima ili sve dulja bolna ukočenost mišića. Čovjek može osjećati vrtoglavicu ili poremećaj ravnoteže.
Govor: postaje usporen, nerazgovijetan, između riječi su sve dulje stanke.
Pamćenje: postupno nastaju smetnje pamćenja i pažnje. Bolesnik zato postaje nezainteresiran za zbivanja oko sebe, ne želi više čitati, gledati televiziju, niti slušati radio. Ima česte promjene raspoloženja, postaje mrzovoljan, noću loše spava. Neki bolesnici imaju zatvor stolice, nadutost crijeva ili nemogućnost mokrenja. Drugi pak ne mogu zadržati stolicu ili mokraću pa moraju nositi pelene. Radi toga postaju povučeni, depresivni i izbjegavaju društvo.
Ako je bolešću najprije zahvaćen očni živac, javljaju se očni simptomi.
Ako je zahvaćen mali mozak, nastaje gubitak ravnoteže.
Ako je zahvaćeno moždano deblo (dio neurološkog sustava između maloga mozga i vratne kralježnice), nastaju dvoslike.
Ako su zahvaćeni živci u grudnoj kralježnici, nastaje slabost i utrnulost nogu.
Tijek bolesti
Za MS je tipičan skokovit tijek bolesti. To znači da se izmjenjuju faze dobroga stanja (remisije) i faze pogoršanja (relapsi). Bolest kod 90% bolesnika počinje sa blažim znakovima. Samo 10% bolesnika ima u početku teški oblik bolesti.
MS zna biti podmukla bolest jer se može potiho razbuktati. Bolesnik se jedno vrijeme osjeća dobro, zato možda čak i prekine uzimati lijekove. No kontrolni nalaz (MR mozga) pokazuje pogoršanje na mozgu. To znači da živčane ovojnice potiho propadaju, a da bolesnik to ne osjeća. Zato je važno rano početi s redovitim liječenjem da bi se bolest zauzdala.
Liječenje
Oštećene ovojnice živaca ne mogu se oporaviti. No postoje lijekovi kojima se bolest može zauzdati ili usporiti. Terapija je strogo individualna. Ona ovisi o vrsti simptoma i znakova bolesti, ali na žalost i o financijskim mogućnostima države u kojoj se bolesnik liječi.
1.U početku se najprije daje protuupalna terapija (kortikosteroidi). Kod nekih bolesnika pokušava se i liječenje plazmaferezom. To je filtriranje, tj. čišćenje krvi od nepoželjnih sastojaka.
2.Za zauzdavanje bolesti postoji desetak vrsta lijekova. To su tzv. preventivni lijekovi. Oni se dijele na dvije vrste:
Lijekovi I skupine imaju manju učinkovitost i manje nuspojava.
Lijekovi II skupine imaju veću učinkovitost, ali i više nuspojava pa im bolesnici koji put nisu skloni.
Način života bolesnika
Preporuča se zdrava prehrana koja uključuje mnogo raznolikoga povrća i voća. Ribe sadrže korisne masne omega kiseline. Piletina je zdravija od ostaloga mesa. Jogurti i ukiseljena hrana doprinose dobroj imunosti (otpornosti). Treba dodatno uzimati dodatke prehrani: vitamine i minerale. Korisno je i svakodnevno kratkotrajno sunčanje.
Vrlo je važna fizikalna terapija: suhe ili podvodne masaže, plivanje, stimulacija mišića strujom, ultrazvukom, magnetom, laserom i vježbe sa robotskim pomagalima. Bolesnicima može pomoći tzv. neuromodulacijsko odijelo. To je bezbolni, neinvazivni i neškodljivi način fizikalne terapije u obliku elektroterapije. U specijalnim hlačama i jakni ugrađeno je 58 elektroda. One umjerenim električnim impulsima stimuliraju 40 ključnih tjelesnih mišića. Takvom terapijom povećava se opseg pokreta, potiče cirkulacija, stimulira ili prigušuje rad pojedinih mišića, ublažava grč mišića, smanjuje se kronična bol. Takva se terapija primjenjuje svaki drugi dan i stimulacija strujom traje jedan sat, Nakon skidanja odijela pozitivni efekt terapije djeluje još sljedećih 48 sati.
Praćenje bolesti
Snimka mozga (MR) kontrolira se nakon tri, šest i 12 mjeseci od početka medikamentozne terapije.
MS je bolest koja se dobro balansiranom terapijom može zauzdati. Bolest nije zapreka za trudnoću. U trudnoći se stanje ne pogoršava. No trudnice se moraju češće kontrolirati kod svoga neurologa kako bi se, po potrebi, liječenje moglo prilagoditi blagoslovljenom stanju.
Pušenje i alkohol pogoršavaju bolest. Povišena tjelesna temperatura pogoršava simptome. Bolesnici sa MS-om teško podnose ljetne vrućine ili vruće kupke.
Lijekovi protiv upale i depresije mogu poticati apetit, pa se bolesnik s tom terapijom može udebljati. Budući da su takvi ljudi često umorni, oni više miruju i ne potroše unesene kalorije pa se i zbog toga debljaju. Stoga im se preporuča forsiranje svih oblika kretanja i fizikalna terapija.
Sjedenje u kafiću uz čašu alkoholnoga pića i dim cigarete za bolesnika su pravi otrovi.
Udruge za bolesnike sa MS
Važno je bolesnika uključiti u lokalnu udrugu za MS. Tamo će dobiti mnogo korisnih savjeta o svojim bolesničkim pravima, čuti iskustva drugih bolesnika i stručnjaka koji vode udrugu. U udruzi bolesnik može mnogo naučiti o svojim osjećajima. To su strah, tuga, poricanje, zabrinutost, žalost, sram, depresija osamljenost…. Naučit će kako svladavati svoje osjećaje; npr. kako pobijediti nagle promjene raspoloženja, strašljivost, kako ublažiti depresiju.
Važno je bolesnika ohrabriti da prihvati promjene u životu na koje ne može utjecati. Stres doživljavaju svi ljudi; i zdravi i bolesni. Znakovi stresa su učestala razdražljivost, trajno loše raspoloženje, strah, stalna zabrinutost, gubljenje koncentracije, poremećaj apetita, poremećaj spavanja. Stres si bolesnik može ublažiti ako otvoreno razgovara sa prijateljem o svojim mukama i strahovima. Druženje s pozitivnim ljudima, zajednički hobiji, aktivnosti koje ga vesele može bolesniku razvedriti tmurni dan. Važno je da se bolesnik ne srami svojih ograničenja koja mu bolest donosi, već da jača one psihičke i fizičke snage koje se nalaze pritajene u njegovu biću.
Duhovna potpora
Osim lijekova, svakom bolesniku – vjerniku potrebna je i duhovna potpora. Zato danas već svaka naša bolnica ima svoga bolničkoga kapelana. Dobar župnik vodi računa o takvim bolesnicima u svojoj župi. On ih međusobno povezuje, organizira susrete na kojima je prigoda za ispovijed i svetu pričest. Na bolesničkim susretima duhovnik osvješćuje blagotvorno djelovanje molitve, meditacije i preporuča korisno duhovno štivo.
Na taj način bolesnik zadobiva duhovnu čvrstinu, postaje mirniji i zadovoljniji, smanjuje mu se strah od osamljenosti i bolesti te jača njegova unutarnja, duhovna snagu.