tekst: Lada Franić
Nisam baš neka zadrta feministkinja, ali primijetim tu i tamo neke anomalije društva koje mi jako zasmetaju…
Evo! Baš gledam ovu reklamu T-coma, uvijek imaju najraskošnije reklame. Glavna uloga zgodan muškarac, čudim se pa to je učitelj, profesor; prolazi kroz stresan dan u školi, pomaže učenicima, tješi ih, brine o njima, ljubazno i suosjećajno se obraća i kolegici kojoj je lice histerično na rubu plača, na njegov upit odbrusila mu: “Ne sada!”
I ljutito odmaršira dalje niz hodnik.
On jadan gleda začuđeno za njom, širi ruke i ide dalje u život škole, a navečer dolazi doma, dijete mu već spava, a dobro raspoložena žena ga grli i govori mu na uho: “Sad je dobro, kad si tu. ”
Ženica ga čeka doma, stereotipno opet, ali bar nije histerična 😆
Živi kičeraj. 🤮
A sad duboko razmišljam o nepravdi…. jer ja sam upravo odradila sve ovo i mnogo više s osmijehom i ljubavlju, vještinom, iskustvom kao i mnoge moje kolegice koje predstavlja ovaj ljepotan na reklami.
Njegovu ženu neću isticati, ali ona samo pojačava ‘napredak’ ženskoga statusa u 21.st.
…
Prvo ne kužim što T-com ima s ovom reklamom.
Drugo 90 posto zaposlenih u školama su žene koje nasmiješene i brižne vješto rješavaju sve što se natovari na njihova leđa.
Treće stvarno sam ljuta što su profesoricu prikazali kao stereotipnu, frustriranu, ljutitu učiteljicu, a muškog kolegu su prikazali kao opuštenog superjunaka.
Kad su to muški u školstvu bili junaci? KADA??… i to još ovako zgodni??? 🤯
To je teška spolna predrasuda… i ne znam kako se to još sve može nazvati, ali nije u redu.
A profa na reklami je bila mlada i lijepa, da je bila neka pred mirovinom još bih i razumjela srditost, ali ipak… Ovo je previše!! 🤮
Molim sve, da nas iz prosvjete, više ne uzimaju u obzir jer nam jako odnemažu.
Hvala, nema na čemu.