tekst i foto: Dražen Radman
U vremenu nevremena, trebaš (p)ostati miran…
Ali, ako razumiješ, ako osjećaš i ako ti je stalo, ne možeš samo ostati u svojoj ‘kabini’ i ‘gledati samo svoja posla’ u svojih nekoliko kvadrata.
***
Jer postoje ljudi, među njima i mnogo vjernika, koji misle da ako ne misle na nevrijeme da će nevrijeme biti manje.
Da, na neki način, razumijem to… Možda i nije potrebno toliko misliti na nevrijeme… Ali, potrebno je misliti na ljude koji se nalaze u tom nevremenu.
Potrebno je misliti na tužne, razočarane, gorke i, često, ‘zapuštene kao ovce bez pastira’ koji još nisu pronašli onaj mir i slobodu.
Zato trebaš izaći iz svoje kabine, ponijeti sa sobom najvrjednije što imaš i, ako bi bilo moguće, drugima pomoći da, dok se bore za slobodu i pravdu, pronađu mnogo uzvišeniji Put.
Zato im trebaš biti blizu, ali moraš ostaviti neke svoje ‘krpice’, slatke navike i udobnosti…i biti s njima, pokloniti im vrijeme, čuti njihov tihi vapaj ili glasan krik…dati najvrjednije što nosiš…
Jer velika je stvar i radost kad doživiš kako još netko, čak i usred nevremena, doživi susret s Bogom pa počne ‘hodati po moru’ i – ne boji se više.
