Igor Divković
Kada plače,
ne plače okom,
ne plače usnom,
ne plače uhu.
Ona, bol,
izvlači iz duše,
iz krvi srca
ona grca.
Kada se smije,
ne smij se uhu,
ružom usne,
sjajem oka.
Ona, smijeh,
izvlači iz pete,
kao anđeo,
kao dijete.
Duboko diše,
visoko uzdiše,
manja od zerca,
lakša od perca.
Njena je sfera
atmosfera.
Njena je mjera
stratosfera.