Igor Divković
Bonaca je,
noć i dan,
nigdje bure,
maestrala,
jugo čeka
dovijeka,
nigdje daška,
ni za l’jeka?
Puhni vjetre
sa Neretve,
sa Cetine,
sa Zrmanje,
sa Levanta,
sa Ortranta,
od Latina,
od Bizanta!
Puhni vjetre
s vrha Visa,
sa Visovca
i sa Klisa,
s plavih gora,
zelen bora,
odozdola,
odozgora!
Puhni vjetre
zračna alo,
duše neba,
duše šuma,
more će ti
poludjeti,
more će ti
sići s uma.