Igor Divković
Kuburo alaburo,
kuburo baburo,
kuburo čuburo,
kuburo džuburo,
kuburo gaduro,
kuburo guduro,
kuburo flunduro,
kuburo luduro.
Kuburo kuburi
s dolcima, s brijezima,
s rijekama, s oceanima,
s noćima, s danima,
s budućim kišama,
s lanjskim snjezima,
s jesenima, s proljećima,
s konjima, s erdelezima…
Kuburo kuburi
s motikom, s kukom,
s mokrim nabojem,
s drhtavom rukom,
krvavo kuburi
s vaktom, s čukom,
s grajom, s rajom,
s vodom, s lukom…
Pukni kuburo,
puk’o te grom,
pukla te munja,
po svemu tvom,
po crnu željezu,
po crnu zrnu,
po nišanu, po mušici,
po dršci, po ušici…
Nit’ si soška,
nit’ si puška,
nit’ si kuršum,
nit’ si tane,
nit’ si pop,
nit’ si bob,
gluha k’o top,
crna k’o grob.