Kitana Žižić
Prije ili poslije
Smrt nas zaskoči,
Odlazak bliske osobe
Zatekne neizrecivom boli,
Patnja prizemni,
Ostavi bez riječi.
Neizbježna tuga
Nikada ne jenjava,
Nastani se u nama,
Šiljcima ozljeđuje
Bolno srce i zamrlu dušu.
Jutra se promijene.
Buđenja su najgora
Snovima izmorena,
od ustajanja uplašena.
Dok lutamo labirintom dnevne rutine
Evociramo snove protekle noći
Tražeći smisao košmarnih slika,
Koje se udaljuju iz svijesti
Odmicanjem dana i miljenjem ka počinku.
Slutnja boli vreba na svakom zavoju sata,
Na tijelu iscrtava tragove žaljenja za izgubljenim…