Mirko Popović
kao da mi je poznat
taj zeleni vjetar nad neretvom
ali ga ne čujem
jer usamljena prolaziš
prozračnim predjelom
nosiš nečiju nostalgiju
dok zadihan
iz neobjašnjivog rakursa
vidim
beskrajnu modrinu neba
kao da mi je poznat
neispričan predio svijeta
a s njim se dopunjujem