piše: Ivek Milčec
Vu našem vjerovanju, Veliki tjedan traje od ponedjeljka pa do subote. Do Uskrsnuća.
U našem živlenju mnogima Veliki tjedan traje od rođenja pa do smrti. Za skupljače boca, staroga železa i papira Veliki tjedan nema konca i kraja.
Siromasi vjeruju da buju došli do rajskih dvora jer nešči i starudije skupljat mora.
Veliki tjedan za uboge penziče stalno traje. Mnogi od njih ,poslije punoga radnoga staža, žive na rubu siromaštva. Ta činjenica, nikak se ne uklapa u svakodnevne Plenkoviće samohvale o dobrome životu hrvatskoga puka. Možda bi bilo poštenije ponoviti Tuđmanove riječi “stoka sitnog zuba”.
Veliki tjedan također predugo traje za bolesne stare i mlade, roditelje njegovatelje kada im, sve češće, nesposobni ministar zdravstva Beroš daje malo nade za bolje sutra i davno obećane reforme.
Predugo je trajal, na žalost, Veliki tjedan za sve one koji napustiše ili buju napustili prekrasnu zemlju Hrvatsku. Vratit se sigurno neće jer vjeruju da će u tuđini biti bolje sreće.
Veliki tjedan beskonačno traje za sve zlostavljane žene, kojima se želi utuviti u glavu, da su muževi uvijek u pravu. I zato su se “pravi muževi” svake prve subote u mjesecu počeli moliti na gradskim trgovima u Zagrebu, Splitu,Karlovcu itd. Mole se za čednost djevojaka i žena, za prikladnu odjeću jer po njihovom nošenje minica i kratkih hlača dovodi u napast mnoge muškarce.
O pedofilima i raširenoj pedofiliji u određenim dijelovima našega društva, ni riječi. Niti jedan Oče naš. Ali zato, sve glasnije poručuju: “Žene, morate biti kuš! Mi smo glavni u obitelji!”
Kaj god!