Bajka za veliku i malu djecu
piše: Sanja Rotim
Bili jednom jedna kraljica i jedan kralj koji su imali kćerku jedinicu Doricu.
Dorica je bila prelijepa djevojka duge, valovite kose i plavih očiju. Ali koliko je bila lijepa isto toliko je bila uobražena i puna sebe.
U istom gradu je živjela i jedna čarobnica, gospođa koja je pripremala smjesu magične moći. Njoj su se obraćali ljudi koji su imali zdravstvenih problema a kojima liječnici nisu uspijevali riješiti tegobe koje su ih mučile ili žene koje nisu mogle imati djecu. Tako je ona pokušavala pomoći ljudima u nevolji svojim magijama. Ali se dešavalo i to da je nekada čarobnica koristila svoju moć kako bi kaznila ljude ako je smatrala da su to zaslužili.
Vratimo se sada na kraljevsku obitelj. Kraljica i kralj su toliko željeli dobiti nasljednika i jedva su čekali da se kćerka uda. Ali Dorica to nije uzimala u obzir, njoj su svi mladići izgledali ružni i dosadni. Kraljica i kralj su se počeli brinuti. Godine su prolazile, a bilo je poznato da se jedna djevojka u poodmakloj dobi ne bi nikada udala pa radilo se i o kraljevni.
Tako je kralj često organizirao balove u kraljevskoj palači na koji su bili pozvani svi mladići plave krvi. Nadao se da bi Dorica tako mogla upoznati svog kraljevića. Ali Dorica nije bila ljubiteljica ni tih balova. Sve joj je bilo tako dosadno, govorila je da su se ponavljale uvijek iste stvari. Među pozvanim je bio i jedan lijepi mladić Josip, sin jednog kneza, koji ju je uvijek promatrao kao da je bio začaran njezinom ljepotom. A ona je bila toliko uobražena i to joj je samo išlo na živce.
Kada je došao prvi mladić u dvorac tražiti njezinu ruku ona mu je odgovorila drsko:
“Pa jesi li se vidio kako izgledaš? Ličiš na nosoroga.”
Mladić nije ništa odgovorio i otišao je pognute glave. Kraljica i kralj su bili mnogo potišteni radi Doričinog nepristojnog ponašanja. Ali čarobnica je sve to čula i smatrala kako je djevojci bila potrebna lekcija. Uzela je svoj lonac i počela miješati sastojke i praviti magičnu smjesu.
“Jedan krug, dva kruga, tri kruga”, ponavljala je čarobnica, “nek kraljevni Dorici naraste rep. Malo papra, trun kurkume.” Čarobnica je izgledala zadovoljna rezultatom.
I doista, idući dan kraljevna Dorica je primijetila kako joj je narastao mali rep kao u praseta.
“Što je ovo?” pomislila je u čudu ali u svakom slučaju odlučila je nikome ne govoriti ništa o tome nadajući se da bi rep sam otpao. Zaključila je da se ispod suknje nije ni vidio. Imala je pravo, nitko ga nije ni primijetio.
U dvorsku palaču je došao i drugi mladić aristokratske krvi i pitao želi li se udati za njega. I ovaj put je Dorica bila drska i nekulturna:
“Kako imaš obraza pojaviti se ovdje, tako ružan? Pogledaj kakve su ti uši, izgledaš kao slon.” I ovaj put su njezini roditelji ostali mnogo potišteni.
“Ovdje treba dodati crni papar u zrnu”, rekla je čarobnica i nastavila miješati:
“Jedan krug široko, dva kruga brzo, jedan krug polako, da kraljevni Dorici narastu uši kao u praseta.”
Sljedeći dan kraljevna nije više imala male ljudske uši nego velike poput onih koje imaju prasad.
“Kakav je ovo užas?”, uzviknula je preplašena i počela plakati. ”Što se ovo sa mnom događa?” Ali ni ovaj put nije željela nikome ništa reći, bilo ju je stid. Uzela je šal i umotala ga oko glave kako bi sakrila ogromne uši.
“Što si stavila šal, kraljevno? Nije ti valjda hladno, pa lipanj je?”, pitali su je i služavke i zabrinuti roditelji.
“Nemojte se vi brinuti za mene. Sviđa mi se nositi šal a i moderno je”, odgovarala bi drsko svima.
Kada je u dvorac došao Josip zaprositi je ona je željela i njemu odbrusiti neku uvredu vezanu za njegov izgled iako joj se on ustvari sviđao. On je bio očito lijep mladić i nije imao tjelesnih mana. Dorica je zastala na trenutak da razmisli i rekla mu:
“Idi odavde, ne želim te više vidjeti, pravi si mekušac.” Josip je tužno spustio glavu i otišao. Kraljica je počela plakati od stida.
“Zašto se ponaša tako sa svima?”, nisu mogli razumjeti ni ona ni kralj.
“Prije ili poslije će naučiti lekciju”, bila je uporna čarobnica koja je, naravno, sve mogla čuti i vidjeti.
“Jedan krug papra, dva kruga ljute paprike i mnogo, mnogo đumbira”, čarobnica je nastavila miješati smjesu, ”nek kraljevni Dorici narastu očnjaci kao u vepra.”
Idući dan kraljevna Dorica se probudila u uobičajeno vrijeme. Imala je neki čudan osjećaj u ustima. Potrčala je do zrcala i vrisnula:
“Neeee!”
“Što je bilo, kraljevno?” Dotrčala je brzo sobarica do nje pošto ju je čula kako galami. Sa zaprepaštenjem je uočila ogromne očnjake u njezinim ustima. Kraljevna je pokušavala sakriti ih ispod usana ali to nije bilo moguće. Bili su preveliki.
U međuvremenu se čarobnica zadovoljno smijala.
“Naučit ćeš lekciju, uobražena djevojko!”
Možete zamisliti kako su svi bili zaprepašteni u dvorcu!
“Kraljevna ima očnjake kao u vepra!” Osoblje se počelo šaliti na njezin račun.
“Ona nije kraljevna nego prasica”, smijao se jedan sluga. Kraljica i kralj su postali još tužniji i zabrinutiji, a kraljevna Dorica histerična.
“Što me tako gledate, što hoćete od mene?”, derala se kada bi primijetila kako je znatiželjno promatraju. Skliznuo joj je šal sa glave tako da su se otkrile njezine uši. Nakon par dana netko od uposlenih je primijetio i rep ispod suknje. Nije više mogla ništa sakriti.
Naravno da je ova priča prešla prag dvorca. U dvorcu je radilo mnogo sluga i netko od njih je ispičao drugima što se desilo kraljevni. Nisu je više zvali kraljevna Dorica nego kraljevna Prasica.
“Zamislite da je meni rekla da ličim na nosoroga”, ispričao je prvi mladić koji ju je zaprosio.
“A meni da ličim na slona”, rekao je drugi mladić. Svi su se smijali i šalili na račun kraljevne. Jedini koji je ostao tužan nakon toga bio je lijepi Josip koji je bio doista zaljubljen u nju.
Kraljevna je počela tugovati. Bila je svjesna svog ružnog izgleda, nije više ni ličila na ljudsko biće. Vrijeme je prolazilo i ona je postajala sve utučenija. Sa nostalgijom se sjećala kada su dolazili momci prositi je. Čak je odgovorila ružno i Josipu koji je bio tako lijep. Sada je znala da je bila toliko umišljena i drska.
“Kada bih se mogla vratiti unazad ne bih se više onako ponašala”, mislila je tužno, “ali sada je kasno za sve.”
Čarobnica se smješkala.
“Konačno je djevojka naučila lekciju”, rekla je sama sebi zadovoljno.
Idući dan u dvorsku palaču je došao opet Josip i ponovno je zaprosio.
“Ne zanima me jesi li promijenila izgled, ja te i takvu volim”, rekao joj je.
“Želiš li se udati za mene?” upitao ju je još jednom.
“Naravno da želim, Josipe, od sveg srca, ti si mi se uvijek sviđao”, odgovorila mu je. Željela se nasmijati ali se bojala da bi njezini očnjaci došli još više do izražaja.
Kraljica i kralj su bili presretni a svi ostali nisu mogli vjerovati da je lijepi Josip zaprosio kraljevnu Prasicu.
“Kraljevna Prasica se udaje. I to za najljepšeg mladića!”, čudili su se.
Kraljevna je odlučila pokriti glavu velom prilikom vjenčanja da se ne bi vidjeli očnjaci. Ali kada je Josip podigao veo da je poljubi, sa velikim iznenađenjem je ustanovio da je imala prijašnji izgled. Nije više bilo ni velikih ušiju niti ogromnih očnjaka.
“Sigurno kraljevna više neće ponoviti istu grešku”, mislila je čarobnica.
Nakon određenog vremena nitko se više nije sjećao kraljevne Prasice, za sve je opet bila i ostala kraljevna Dorica.
Od tada su svi živjeli sretno i kraljica i kralj su konačno dobili nasljednika.