Iz naše arhive/ objavljeno 19.04.2023.
Slavica Sarkotić
Trči, Gloria, trči
Nogama otežalim
Uzbrdo, po trnju, u suton
Do krijesnica još neupaljenih u živici
Jer ogroman je nered u svemiru
Kaos među ljudima
I mir u šumama
I ako boli
Svejedno trči!
Trči bosa, trči suzna
Trči stara
Kroz rogoze i čičak
Ništa osjetiti nećeš
I ako misliš da nema smisla
Svejedno, trči!
Trči!
Jer još ima čarobne prašine
Oko tvojih gležnjeva
I na tvojim stopalima
Prašine sa staze samo tebi znane
Ne boj se!
Trči, Gloria, trči!
Trči, Gloria!
Još je nešto putaOstalo za prijeći
Umotaj srce u staniol
I zavaraj ga mjesečinom
Za tobom
Zatvorit će se
Zastor šume
I živice će ti dati okvir
Za sretnu sliku
Trči!
Trči, Gloria!
Trči kao dijete, kao srna
Kao vjeverica trči!
Jer, vrijeme je kao vjetar
Ništa ne pamti
A plišanog medvjedića
Odavno su pojeli moljci
Svejedno
Trči, Gloria, trči!
Trči do oblaka
Sada kad osim ljubavi nemaš što dati
Trči
I ne misli
Nebo rasipa krijesnice
Nad tvojom glavom
I nije to slučajno
Iz zbirke “Srne u jeseni”, Ogranak MH Vel. Gorica, 2018.
1. nagrada na recitalu “Senje i meteori”, Varaždin 2014.