Svečano obilježena 65. obljetnica života i 45. obljetnica umjetničkog rada naše književnice, pjesnikinje i esejistice, Božice Jelušić. Tom su prigodom pomovirana i njena sabrana djela pod naslovom “Petoknjižje”.
tekst: Slavica Sarkotić
Zagreb, 07. 12. 2016./ Kad u Društvu hrvatskih književnika svoje Petoknjižje predstavlja Božica Jelušić, književnica, prevoditeljica, pjesnikinja, slikarica, znanstvenica, kojoj je ove godine tiskano osam knjiga, onda je to događaj koji se ne smije propustiti.
I nema te hladnoće ni škripavih kukova koji bi me spriječili da ne odem danas u Zagreb zagrliti Božicu.
Jer zagrliti Božicu je privilegija i čast.
Njen opus je golem, gotovo da nema područja u književnosti kojeg se nije dotakla,kojeg nije obuhvatila,
Bogatstvo riječi koje Božicu krasi nepregledno je i nepresušno.
A ipak, njene su pjesme napisane jednostavnim, svima razumljivim riječima. U njima se prepoznaje svaki čovjek.
Iako, mogla bi ona svojim eruditskim instrumentarijem napisati stvari koje bi razumjela tek nekolicina.
Ali Božica se drži one Matoševe: “Prije svega neka je lijepo”.
U njenim pjesmama, esejima, pričama i putopisima žive hrastovi, korovi, polja, dvorišta, i ona mala bića koja većina i ne primjećuje, a bez kojih bi svijet izgubio ponešto od svojih boja, mirisa i radosti.
Ona je u stanju i propast Pompeja opisati takvim riječima da upamtite samo ljepotu.
“Samoća je jedina čovjekova stalna adresa”, jedna je od Božičinih izreka.
Samoća, ne osamljenost, već ona samoća sjedenja u vrtu uz dobre kućne duhove, među travama i pticama, sa svojim mislima i snovima.
Opjevala je Božica i svoju Podravinu i cijeli široki lijepi svijet, jer svijet je lijep svima koji ljepotu imaju u očima i duši, opjevala je sve tamo do dalekih sjevernih strana.
Ali ona kaže da je čovjek poput drveta koje mora jednom stati i ukopati se, pustiti korijenje na jednom mjestu s kojega će rasti u širinu i visinu i rukama/granama grliti svijet i drage ljude.
Hvala ti Božice, na pjesmama, na prijateljstvu, tebi jednoj od one rijetke vrste velikih ljudi koji uvijek imaju vremena i volje pomoći drugima da ostvare svoje snove.To je čisto i iskreno srca PJESNIKA.
Sjajno su i s puno topline i uvažavanja o tebi govorili i Lada Žigo, i dr. Dunja Detoni, i Miroslav Mićanović, nadahnuto je čitala tvoje radove Dunja Sepčić, radovali su se s tobom tvoji prijatelji i kolege.
Najljepše si govorila ti, tebe RIJEČ voli i ti voliš RIJEČ.
A ja sada punog srca i duše napojene lijepom riječju odoh s mojom sekom i šogorom put Podravine i Slavonije.
Bio je ovo iznimno bogat dan.
Moje najljepše čestitke, Božice- velika u svojoj jednostavnosti!