Kratka priča za djecu i odrasle
piše: Sanja Rotim
Danas je najduži dan u godini. Životinje u šumi su radosne jer znaju da toga dana dolazi Vila ljeta.
“Doviđenja, drage životinje. Vidimo se dogodine. Sve će biti isto, samo ćemo biti godinu dana stariji”, pozdravila ih je Vila proljeća, polako otišla iz šume i ustupila mjesto Vili ljeta.
Vila ljeta se mogla izdaleka prepoznati. Kako je kročila nogom, cijelu šumu je obasjalo sunce. Bila je odjevena u haljinu od svjetlosnih niti a na glavi je nosila krunu od sunčevih zraka.
“Ljeto, volimo ljeto”, govorile su radosne životinje.
“Drago mi je da se tako radujete mom dolasku. Donijet ću vam sunčane dane. Ali moram vam reći da ću vas nekada iznenaditi i pljuskom.”
“Volimo mi i ljetni pljusak, poslije njega trava divno miriše”, rekla je vjeverica i odskakutala.
“Ponekad se pojavi i duga na nebu ako pada kiša dok sunce sija. To je optički fenomen”, objasnila je mudra sova.
“Volimo ljeto jer smo uvijek na otvorenom, mnogo se družimo. Šuma je puna života, dolaze nam stalno ptice i kukci, a bude često i izletnika”, rekao je vepar.
“Žao mi je što u gradovima donesem često žegu, ali vama ovdje u šumi je uvijek ugodna temperatura”, rekla im je Vila ljeta.
“Volimo se kupati i prskati u potočiću, baš je veselo”, rekao je zec.
“Lijepo ćemo se družiti. Ostat ću s vama tri mjeseca sve dok ne dođe slikarica Jesen na jesenski ekvinocij. Ali je sada rano o njoj razmišljati.”
“Ljeto, ljeto”, radovale su se i dalje životinje misleći na lijepe dane koji su bili pred njima.