prilog: Nikola Šimić Tonin
Već nekoliko godina promišljamo kako spojiti naizgled različite sadržaje, odnosno aspekte vezane uz tradiciju, ali i djecu, ali i edukaciju, ali i turizam, ali i uz neku svoju osobnu autorsku afirmaciju profesorice koja pokušava u specifičnim uvjetima rada u privatnoj školi osmišljavati metodičke i metodološke načine od kojih bi najviše koristi, mislim na onu humanu, primarno odgojnu pa onda i obrazovnu, imala DJECA. /Žaklina Kutija / Nikola Šimić Tonin.
Aktualizacija ove ideje Žakline Kutije je sasvim slučajno ‘doletjela’ nakon što je poželjela bez nekog cilja obići dijelove općine Pakoštane. Promatrajući Vransko jezero, Kaštel, arheološka nalazišta, malu crkvicu na otočiću nasuprot Pakoštanima, ljude, barke i svu tu ljepotu, razmišljala je o projektima koji se na njenu radost polako događaju i uz znanje o templarima, o ukupnoj povijesti tih destinacija, kako sve to bogatstvo još snažnije promovirati kao vrijednost naše zemlje.
Tako je u trenu radni naslov knjige koja je pripremljena dijelom, a dijelom ju trebam dovršiti i vezana je uz tradicijsku kulturu etnološke i etnografske, dijelom povijesne i jezične baštine, dobio novu dimenziju. Boje krajolika dale su naslov ideji BOJANKI KOJE BI SADRŽAJNO NOSILE ELEMENTE ZNAČENJA BAŠTINE POJEDINIH KRAJEVA. (Ideja je nastala u proljeće 2009.)
Bojanke boje baštine bi imale elemente razglednice na nekoliko listova (jedna 8-10 i mogu biti povezana u serije). Sadržajno bi naznačivale toponime, mjesta, prepoznatljiva obilježja svakog pojedinog mjesta (arheološko nalazište, građevinu s nekom povijesnom pričom) u kombinaciji i s manje poznatim elementima (nekom značajkom vezanom uz konkretan kraj, ljude, način života ili neko obilježje odjeće, i stare tradicijske, i suvremene).
Mjesto Vrana bi bila tek ogledni početak uz Pakoštane, Biograd, Benkovac i Polaču, Zlarin, Krapanj, Zadar, Šibenik, kao i nacionalni parkovi i parkovi prirode, općenito zaštićena područja (kao i ona koja bi trebala biti u budućnosti zaštićena)… Po tom principu tim bi se osmišljavalo postupno sve krajeve i sva područja u ovisnosti koliko se uspije ljudi animirati.
U timu ovog projekta su: prof. Žaklina Kutija, (idejni tvorac), književnik i novinar Nikola Šimić Tonin (realizator projekta), prof. Boris Žuža, akademski slikar, prof. Marijan Kocjan, grafički dizajner, diplomirao u Veneciji, gdje je i magistrirao grafički dizajn, Matjaž Zoran (grafička obrada i priprema za tisak).
