Mira Eljazović
Ponekad, u vrtu se zaustavi
na mekoj travi,
kao u danima sreće i mira
osjeti se mladom.
Samo tada osmjeh nakratko zatitra
jer vrate se slike dječjih ručica,
riječi davne navru,
obnove se sjećanja.
Samo tada ispuni je sreća,
mirisi je okruže
i vrati se snaga.
Na trenutak, mladost kao da nosi ju…
Potom pogled padne
na ruke sklopljene, žuljevite,
koje pamte svu brižnost pruženu.
Nježno umorni dlanovi
zelenu travu pomiluju,
proljeće snažno zamiriše
i srce ispunjeno je.
A osama ostaje…