Filip Crnov, mladi Hrvat iz BiH, učenik IIIe razreda, Srednja škola Uskoplje
Ja sam onaj o kome ste svi čuli, a nitko me ne zna.
Ja sam onaj čije ime piše na kamenu, ali nikome ne znači.
Ja sam onaj od kojega svi bježe.
A sjećam se vremena kada nisu mogli dalje od mene.
.
Ja sam sin oteti, otet od oca, od majke, otet od sebe da bih tuđe bitke vodio.
Uzeli su sve tuđi džepovi, uzeli su i cvrkut ptica, uzeli su moj mir i naplatili ga.
Uzeli su mi sve.
Kome ću se jadati?
Ta junak si, u tebe jada nema.
Ali, čovjek sam, od istog Boga, pod istim nebom kao i svi.
Iako to nekada i sam zaboravim.
Cijedili su me i krv moju prodali.
Nedužnog me zarobili i nakon četiri godine vezanog me pustili.
I danas me stežu lanci, ali kome objasniti kad ih ni sam ne vidim.
Dali su mi mrvice kako bih šutio.
Dali su mi suhe vode da što prije ožednim.
Zvali su me da ih preko blata prenesem, ali mi nisu dali oprati noge.
Jednog me dana poslali kući, rekoše “hvala” i okrenuše se.
Od tada ih nisam vidio, a kako bih kad su mi, kad su mi i oči uzeli.