Kitana Žižić
Splitom dok žurim
Ili uživam u šetnji
Ne mogu me mimoići
Oni valovi nostalgije
.Što zaiskre sjetom
Ispod spuštenih vjeđa.
Uzalud ih tjeram
Jer donose i oblačke tuge,
Koje iz dubine izrone
Nisku bisernih suza.
Skvase mi obraze
Od emocija provale.
Uz te ulice osjećajno sam prirasla
Još za gimnazijskih dana,
Nastavila urastati još više
Kad kao studentica bijah zatečena
Jačim i zbunjujućim emocijama.
Neki tvrde da ljubav je samo kemija…
Ako i jest tvrdnja točna
Ja želim što više te kemije,
Koja mi mrsi zapetljane osjećaje,
Na usnama iz dna duše i dubine srca
Izranja riječi koje s poljupcem
nudim usnama dragog.
Riječi o voljenju vrijednom življenja
Makar već sutra sve nestalo u magli.
A kad ljubav postupno zgasne ili prenaglo ode
Duboko u pločnik ureže se voljenih stopa trag,
Hod ulicama budi sjećanje usana.
Tako Splitom dok žurim
Ili uživam u šetnji
Oživljavam sjećanja i nježna i bolna
Kao i nepomućeno sretna što bijahu kratkog daha.
Bez obzira koji osjećaj u meni
prevagne nekog dana,
Kako ne voljeti ulice svoga grada?
foto: Sonja Breljak
.