autorica: Sanja Rotim
U šumi Bukvin list imale su dom mnoge životinje, među njima i puž Nedo. Nedo je oduvijek bio poznat kao puž pričalica. Bio je vrlo radoznao i želio znati sve o drugima. Puž Nedo se često osjećao nezadovoljno jer se presporo kretao. Najviše je zavidio zečevima koji su bili tako brzi i znali skakutati.
“Što ima na drugom kraju šume? Blago tebi kad trčarajući možeš stići gdje god hoćeš. A ja nisam nikada stigao ni do polovine šume”, govorio je zavidno puž Nedo jednom zecu.
Zec mu je odgovorio:
“Pa to je normalno, Nedo, ti si puž.”
Pužu Nedi se nije nimalo sviđao taj odgovor.
On je želio znati što se događalo i van šume. Promatrao je ptice kako bi se vinule u zrak i odletjele negdje daleko. I on je poželio nekada imati krila kao one pa im je to i povjerio. Ptice su mu odgovorile:
“Nedo, kako ćeš letjeti kada si ti puž?!”
“Sada dosta! Ne znate mi ništa drugo reći nego me podsjetiti na to da sam samo obični puž”, odgovorio im je drsko.
“Ali ti jesi puž”, bile su uporne druge životinje.
Puž Nedo im je zavidio pošto nisu spavali uvijek na istom mjestu poput njega. Vjeverica bi ponekad promjenila drvo u čijoj bi se duplji udomila, zec bi se selio sa jednog na drugi kraj šume. I medo je svake godine mijenjao svoj brlog. Ptice su letjele u jesen u tople krajeve i vraćale se u proljeće.
“Samo ja moram spavati u istoj kućici cijeli život”, jadao se puž Nedo.
Ali drugi puževi nisu dijelili njegovo mišljenje, bili su zahvalni Majci prirodi što im je podarila njihovu dragu kućicu koju su ponosno nosili na leđima.
“Nedo, trebaš gledati pozitivnu stranu. Mi se ne bojimo zime, kiše ili vjetra, uvijek imamo krov nad glavom”, probali su ga ubijediti drugi puževi.
“Ja ne želim više biti puž”, rekao je puž Nedo tužno ostalim puževima. Oni nisu mogli vjerovati njegovim riječima.
“Pa što misliš uraditi?” upitali su ga zabrinuto.
“Sada ću vam pokazati”, rekao im je odlučnim tonom glasa.
Počeo je udarati svojom kućicom o stablo i nastavio lupati dok se ona nije skroz slomila. Ostali puževi su ostali zaprepašteni.
“Nezahvalni”, šaptali su puževi jedan drugom.
“Sada sam slobodan i nisam više puž”, Nedo je najedanput sijao od sreće.
Uskoro nakon tog događaja ugledao je jednu gusjenicu i počeo je slijediti. Gusjenica se uvukla ispod površine zemlje ali on nije uspio to uraditi.
“Pužu, kamo ideš, ovdje je moj dom”, rekla mu je gusjenica otresito.
“A zar ti ne vidiš da ja nisam puž”, pokazivao joj je svoja leđa.
“Poznam tvoje rogove, ti si puž”, odgovorila mu je gusjenica.
“Glupa gusjenice”, derao se puž Nedo odlazeći.
Onda je puž Nedo primijetio mravinjak.
“Tko zna kako je lijepo spavati tako u društvu”, pomislio je.
Otišao je među mrave koji su bili tako blizu jedan drugog da su izgledali kao jedna velika crna mrlja.
“Aj, pužu, stisnuo si nas. Što si došao ovdje, nema tu mjesta za tebe. Mogao si to i sam shvatiti.”
“Nisam ja puž, glupi mravi”, dobacio im je i otišao.
Puž Nedo se pokušao uvući u duplju drveta u kojem je stanovala vjeverica ali i ona ga je zamolila da iziđe iz njezina doma. Tako je bilo i sa medom, krticom i zecom. Svi su mu se obraćali sa “pužu” i on nije mogao shvatiti razlog tome pošto nije više nosio na leđima kućicu koja je bila simbol puževa.
Tako mu je jedna lisica koja je bila najpametnija životinja šume objasnila da puž ostaje puž i ako ostane bez svoje kućice. Navela je primjer jedne svoje prijateljice lisice kojoj se u jednoj nezgodi otkinuo rep, najljepši dio njezina tijela, ali je i nakon toga bila i ostala lisica. Puž Nedo je tek tada shvatio značenje tih riječi.
Vratio se među svoje puževe pognute glave. Oni su mu pomogli popraviti kućicu koju je uništio u trenutku ljutnje. Uspjeli su je zalijepiti smolom od drveća. Nije bila baš nova i lijepa kao prije ali je obavljala dostojanstveno svoju ulogu.
Puž Nedo im je bio mnogo zahvalan.
“Hvala vam, prijatelji. Što bih bez vas? Na kraju sam shvatio da ne mogu biti netko drugi. A možda nije ni loše biti puž.”
“Hvala Bogu da si na kraju postao razuman. Što misliš da napravimo trke puževa da malo živnemo dane?”, predložio je jedan puž.
“Tko pobijedi bit će proglašen šampionom brzine”, dodao je drugi puž veselo.
“Možeee”, vikali su ostali puževi.
Puž Nedo nije pobijedio trku ali se od tada nikada više nije žalio što je bio puž.