Ivan Babić
Što je to ljubav – iznenada me pitaš
Dok gutaš kavu s malo topla mlijeka
Gledaš u mene ko psić što pogled čeka
Tebe što spavaš, a kao da još čitaš
.
Što je to ljubav – pitanje nije lako
Često se misli da radi se o čudu
Još češće o nekom osjećaju ludu
Što ne da mira i krši svaki zakon
Što je to ljubav – ni meni nije jasno
Kad mislim da znam uvijek mi nešto fali
Ko zreli plod što uvijek ostane mali
Tako sam blizu al zapravo je kasno
Što je to ljubav – ne zna svatko u stvari
Može se reći da nema svatko sluha
I nije kriv što do njegova uha
dopire nešto što tek mu spokoj kvari
Što je to ljubav – teško je išta reći
Znam nije igra, al da li je blizina
Dragoga bića uz koje želim leći
Malena ruka u mraku starog kina
Al već je kasno, ponoćni snijeg vije
Možda prije jutra odgovor usnijem