Ivan Babić …iz zbirke “Pogledi”
Mladi vjetar mu je milovao
orošeno čelo. Cvjetovi jabuke
su se prepuštali zračnim
valovima i dugo lebdjeli kao
mali crvenobijeli padobrani.
Svuda uokolo zujali su zlatni
nervi svjetlosti i oprašivali jutro.
Vosak života je žudio. Žutio se
i zadovoljno cijedio niz njegove
zdrave zube. Zrake svijesti bile
su ispunjene mirom, baš kao i
podnevni zvon kojega je sa
zahvalnošću pozdravio. I skori
ručak sto ga je zaslužio. I
popodnevni san. Dan koji je
želio zadržati u sebi.
Subscribe
0 Comments