Nada Vučičić
Mi smo prolaznici
Koji kucaju na vrata mrtvog grada
Susrećemo duhove prošlosti i
Okamenjene galebove u letu
Generale izvučenih sablja
I gradske arlekine zaustavljene u smijehu.
Mrtvi mornari na ukotvljenim lađama
U omarini augusta jedra čuvaju
U nadi da su plovidbe još moguće
Vide nas umorne od putovanja i plaču
Mrtve im oči vode kap na našem dlanu
Kažem ti ozbiljno opasno je vjerovati
Tuđem gradu velikih kostiju
Osamimo se na katu visokog nebodera
Ogolimo se kao tek rođeni u neznanju
Utopli me poljupcima gola sam i bojim se
Kuda putujem uz tvoj hod
Je li grad tvoj ili moj duboki jauk
Ima li autobuse za nigdje
I brodove za svemirske plovidbe
Zaštiti me krunicom od ružinog drveta
S kapima vode što nestaje u vrtačama
Visokih plavih planina po kojima lutaju oblaci
Tako blizu smrti