stihovi i foto: Kitana Žižić
Nisi mi bio hir
Ni nužna potreba,
Bio si proljetni mir
Nakon zime mokrih noći.
Pogleda rasutog po tijelu mom
Ne krijući želju izbrisati mi tugu,
Usnama si tražio osjetilne pupoljke,
Pronalaskom budio neugasli nemir.
U sudaru plimnih valova čežnje
Kad se u huku bjesomučnom sjedine,
Ti si ponovno moj
Proljetni mir.
