Joso Špionjak
Naš je Leo spazio razigrano mače,
po zelenoj travi u dvorištu skače.
I odmah je dječja duša zatitrala –
“Evo, stižem i ja, moja maco mala.”
.
Došao je junak iz zemlje daleke,
prelazeći brda, doline i rijeke.
U tren oka već su bili prijatelji,
mislio bi svatko, davno su se sreli.
“Stavit ću te maco u svoja kolica,
letjet ćemo skupa kao lastavica.”
Tako Leo zbori, a drugar ga sluša,
njih dvojica sad su kao jedna duša.
Blagoslovljen jezik tih slatkih stvorenja,
jer je ljubav njima uvijek glavna tema.
Zagonetka ovdje postaje još veća,
odakle izvire ta ogromna sreća.
U toj igri nema laži ni obmane,
tu čitava mudrost ovog svijeta stane.
I kada dan dođe do svoga smiraja,
snovi će ih odvest u središte raja.