Sanja Rotim
U vrtu tete Jele jedno drvo,
a u drvetu duplja,
u njoj vjeverica svoje plodove skuplja.
“Lješnjak, orah, žir”, vjeverica broji,
a teta Jela se smije
kako se ta vjeverica zime boji.
Došla zima, a teti Jeli
djeca traže blitvu.
“Nema, djeco, zimi blitva ne raste,
snijeg je pokrio sve bašte.”
“Mama, ima li patlidžana?”
pitaju djeca razočarana.
Teta Jela odmahuje glavom
i tužno se osjeća,
“nema, djeco, povrća do proljeća”,
ponovno ih podsjeća.
“Mama, mi bi špinat”,
djeca će kao u inat.
Misli teta Jela:
“Vjeverica pametnica,
na vrijeme plodove skupi”,
pa natjera muža da zamrzivač kupi,
da sljedeća zima
na trpezi i povrće ima.