Igor Divković
Za dobro jutro
častim pjesmom,
duši zalogaj,
srcu srk,
razbudim,
nahranim,
nasmiješim usnu,
sneni brk.
Za dobar dan
častim strofom,
umjesto zvona,
podnevne trube.
Nek’ pjesma zvoni
svakoj madoni,
i onima
madonama skloni.
Kasno, u noć,
Dionizama doć’,
svirat im liru,
pjevat’ u điru.
Božica je tamo
gdje je i bog,
a pjesma se drži
pjesnika svog.