POSVEĆENI ŽIVOT

piše: Slavica Jurčić

Svaki roditelj ima različita iskustva u odgoju djece. Moje iskustvo je drugačije od iskustva ostalih.

Ja svoj život ne bih mijenjala, tako i svoju djecu ne bih mijenjala.

Moj mlađi sin Domagoj sada ima dvadeset tri godine, studira. Ipak on je i dalje dijete. Ima poteškoće koje su se vremenom izrazile, mi smo se znali nositi s njima.

Sve ove godine mi otvoreno pričamo o tome, o autizmu, o Aspergerovom sindromu… Ali, i ponosni smo, jer smo roditelji jednog posebnog dječaka.

Moj Domagoj je dijete koje je od početka voljelo knjige, zanimala ga je znanost. Tako i sada stalno čita, voli igrice, čita mange, pravi minijature, ne izlazi nikuda, nema prijatelja, fakultet mu je jedini način da bude u društvu.

Na fakultetu ima asistenticu Nikolinu (Bilandžija, op.u.), puno kolega kojima nikako nije zapamtio imena… Ima odlične profesore, od samog početka studiranja prorektor Željko Ivandić, i rektor Ivan Samardžić prate ga i podržavaju.

Sve što se tiče života, higijene, oblačenja, odlaska kod zubara, tu sam ja kao roditelj. To je uvijek bio moj prioritet, brinuti o njemu da se osjeća sigurno, da njegov život bude kvalitetan.

U sedmom mjesecu donesen je zakon kojim su nama, roditeljima djece u spektru autizma, povećana prava. Tako odnedavno imam pravo  na status roditelja njegovatelja.

Roditelj djeteta s poteškoćama mora se o njemu brinuti dvadeset četiri sata, svoj život podredili smo djeci, naša su djeca naš život.

Tako sam i ja sve ove godine bila domaćica, nisam radila. Ipak, sada će mi ići radni staž, imat ću zdravstveno osiguranje, i imat ću naknadu.

I dalje ću biti roditelj ali moj status će biti reguliran.

Zahvalna sam svima koji su me do sada podržavali, mojoj mami i tati koji čekaju Domagoja da kod njih bude između predavanja, Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu, G.I. “Pomozimo djeci s poteškoćama” na savjetima, doktoru Jugoslavu Gojkoviću koji nam je bio stručna pomoć, našoj Nikolini koja nam daje sve, snagu, ljubav, podršku, ona je njegova moralna podrška.

Sada kada smo ostvarili ova prava, osobnu invalidninu, uvećani dječji doplatak, status roditelja njegovatelja, naš život ide dalje a i ostaje isti, ja ću i dalje biti mama a Domagoj će i dalje biti moje dijete.

4.7 3 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments