Povodom Međunarodnog dana materinskoga jezika
prilog: Ivica Košak
Wiesbaden/ Hrvatska kulturna zajednica/Ogranak Matice hrvatske u Wiesbadenu obilježiti će 500. godišnjicu smrti Marka Marulića povodom Međunarodnog dana materinskog jezika u srijedu, 21. veljače 2024. godine u Domu kardinala Kuharića, Holsteinstrasse 15a, Wiesbaden, s početkom u 18:00 sati.
5. siječnja 1524. godine, u Splitu je preminuo hrvatski književnik Marko Marulić (Marcus Marulus, Marulus Delmata, Marulus Spalatensis). U povodu 500. obljetnice njegove smrti, Vlada Republike Hrvatske 2024. godinu odlučila je proglasiti Godinom Marka Marulića.
Marko Marulić rođen je 18. kolovoza 1450. u Splitu i potječe iz splitske plemićke obitelji. Vjeruje se da je nakon školovanja u Humanističkoj školi u Splitu nastavio studij u Italiji. U Splitu je obnašao općinske dužnosti revizora, suca i izvršitelja, a bavio se i trgovinom. Povremeno je putovao u Veneciju i Rim. Kao tipični humanist većinu svojih djela (više od 80 posto preživjelih tekstova) napisao je na latinskom jeziku, ali je iza sebe ostavio i značajno djelo na hrvatskom jeziku te nekoliko kratkih spisa na talijanskom jeziku.
Njegova književna ostavština je opsežna i raznolika: uključuje djela u stihu i prozi, kompendiju i priručnike za kršćanski život, rasprave o moralnoj teologiji i kulturnoj povijesti, propovijedi, dijaloge, priče, pisma, epove, pjesme i kratku prozu. Njegovi najvažniji književni izvori bili su Biblija, patristika i klasična (antička) književnost. Gotovo sav svoj rad bio je propovjednik i tumač temeljnih načela kršćanskog morala, ali s dubokom religioznošću i stalnom sklonošću moralnim učenjima pokazao je vrlo humanističko obrazovanje i širok raspon interesa (književnost, povijest, arheologija, politika, pravo, slikarstvo). U latinskoj poeziji ističe se ep Davidiada (Davidias, oko 1517.), u kojem je pjevao o djelima židovskog kralja Davida u četrnaest kantikula (hvalospjeva) s ukupno 6.765 heksametara, strogo se pridržavajući Biblije, ali oponašajući rimsku i ranokršćansku pjesničku tradiciju jezikom, stilom i metrom.
Najpoznatije je Marulićevo djelo Judita, prvi umjetnički ep hrvatske književnosti koji je spjevan na hrvatskom jeziku. Na temelju poetike Virgilovih biblijskih epova, Marulić je u ovom remek-djelu stvorio renesansnu sintezu hrvatske, latinske i talijanske književne tradicije. Juditu su s oduševljenjem primili Marulićevi suvremenici (tri izdanja u manje od 18 mjeseci!), imala je trajan utjecaj na hrvatsku književnost od 16. stoljeća, a percipirana je i izvan granica Hrvatske, toliko da je prevedena na engleski, mađarski, talijanski, francuski… prevedeno je. Marulić, najznačajniji hrvatski pisac 15. i 16. stoljeća i nacionalni klasik, odnedavno je prepoznat kao izvanredan predstavnik europskog kršćanskog humanizma i renesansnog epa. Čitali su ga mnogi uglednici europske humanističke elite renesanse, s kojima je dijelio intelektualne, kulturne i književne stavove.
Marulić je istaknuo, kako nije preuzeo priču, već pripovijest pretočio u stihove, i po zakonu starih poeta kojima nije dosta da ispripovjede kako se neka zgoda zbila, nego mnoge postupke miješaju da bi ugodili onima što čitaju. Istodobno je želio napisati djelo čitljivo splitskom plemstvu i puku te pridonijeti kulturnom razvoju grada. Hrvatski humanist napisao je epsku pjesmu Judita, 1501. godine, a tiskana je u Veneciji 1521. godine (Vinegia, MDXXI.): Libar Marca Marula Splichianina V chomſe uſdarſi Iſtoria Sfete udouice Iudit u uerſih haruacchi ſloſena/chacho ona ubi uoiuodu Olopherna Poſridu uoiſche gnegoue/i oſlodobi puch iſraelſchi od ueliche pogibili
Ne postoje povijesne potvrde o postojanju ove Židovke ((hebr. “יְהוּדִית” Yehudit) što znači “slavljena” je ženska izvedenica imena Juda) i opisanih događanja, a književna konstrukcija izvještaja o Juditi upućuje na kasnije (2.-3. st. p.n.e.) predaje, koje su imale poslužiti kao pouka, najranije u vrijeme grčke vlasti u Palestini.
Alegorijski, Marulić djelo smješta u vrijeme Hrvatsko-osmanskih ratova, odnosno Stogodišnjeg rata s Turcima, koji su se u svom silovitom napredovanju nakon slamanja Bosanskoga kraljevstva približili Splitu. Vidjevši demoraliziranost i gubitak nade kod svojih građana, koji su se pripremali za pad Splita, Marulić je htio uliti nadu i podići moral svojih sugrađana.
Na skupu Hrvatske kulturne zajednice/Ogranka Matice hrvatske u Wiesbadenu biti će predstavljen faksimil prvog izdanja koji je tiskala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU) 1950. u Zagrebu.