Dragan Gortan
Možda ću i ja jednom, poput Prousta
Tragajući za vremenom koje sam izgubio
Kao na kolačić, naići na tvoja usta
Pitajući se: Bože, zašto ih nisam ljubio?
.
A kako me sjećanje još uz tebe veže
Pretpostavljam, bit će mi još i teže
Kad se tim usnama nađenim u potrazi,
Pridruže tvoje oči i tvoji obrazi
Nadam se da tad neću biti zvijer
Kao onaj ludi Baudelaire
Koji i sreću naziva zlim cvijetom,
(Samo zato što mu ljubavi nedostaje,)
Već da ću biti uzvišen poput Nerude…
I da će moj stih, kao i njegov, biti dubok, a tih,
“Tamno si korito rijeke gdje vječita žeđ ostaje”*
*
(u pjesmi korišten stih iz pjesme ”Tijelo žene”, Pabla Nerude),
Iz zbirke Pramjera ljubavi, Matica hrvatska i Čakavski sabor, 2022.